Ознака: Zoran Tanasković

  • Skupština ostaje bez jednog poslanika. Da, notar je (ipak) podneo ostavku.

    Skupština ostaje bez jednog poslanika. Da, notar je (ipak) podneo ostavku.

    Skupština Vojvodine bi od naredne sednice, koja je zakazana za 28. april, mogla nastaviti da radi u „krnjem sastavu“.

    Naime, ovom blogu je u Skupštini Vojvodine potvrđeno da je pokrajinski poslanik Pokreta socijalista Zoran Tanasković, koji je 30. marta položio zakletvu za javnog beležnika, danas iza podneva podneo ostavku na poslaničku funkciju.

     

    notar

    Notaru notarevo, poslaniku…(preuzeto sa dijalog.net)

     

    Prema čl. 53 PSO o izboru poslanika, prestanak mandata konstatuje se na prvoj narednoj sednici nakon podnošenja ostavke; u ovom slučaju to bi trebalo da se desi idućeg utorka.

    Da li će se to i dogoditi, za sada nema zvanične potvrde.

    U telefonskoj izjavi za Vojvođansku – konačno! – Tanasković je potvrdio da je podneo ostavku „kako bi mogao nesmetano da obavlja javnobeležničku delatnost“.

    On je, inače, na podlednjoj sednici vojvođanske skupštine prvi put pristao da govori za Vojvođansku i tom prilikom je potvrdio da je 30. marta položio zakletvu pred ministrom pravde Nikolom Selakovićem (do tada taj podatak nije bilo moguće proveriti).

     

    notartvit

     

    Tom prilikom je naveo i da je odmah nakon položene zakletve zatražio mišljenje Agencije za borbu protiv korupcije o postojanju eventualnog sukoba interesa između poslaničke i javnobeležničke funkcije.

    Na odluku o tome da se pozdravi sa Skupštinom Vojvodine, kako je potvrdio, nije uticalo mišljenje Agencije, već stav Javnobeležničke komore.

     

    Stav Javnobeležničke komore je da ne mogu da počnem da radim kao beležnik dok ne dobijem mišljenje Agencije za borbu protiv korupcije, a kako to mišljenje još nije stiglo, odlučio sam da podnesem ostavku, čime i prestaje potreba za ocenjivanjem eventualnog sukoba interesa, kazao je Tanasković.

     

    A sada ona najinteresantnije, o čemu je Vojvođanska već pisala: o možebiti „krnjem sastavu“ i razlogu za takvo stanje.

    Ukoliko Skupština u utorak konstatuje prestanak mandata Tanaskoviću, predsednik Skupštine Vojvodine neće moći da raspiše dopunske izbore u Izbornoj jedinici 43 Plandište.

    Tanasković je, naime, 2012. izabran na većinskim izborima, kao kandidat Demokratske stranke. U PS je prešao u oktobru prošle godine.

    Međutim, prema važećoj PSO o izboru poslanika u Skupštinu AP Vojvodine ne postoji mogućnost raspisivanja dopunskih izbora po, je li, većinskom sistemu.

    U najkraćem: pri pisanju pomenute odluke nije se vodilo računa o tome da bi nekom većinskom poslaniku mogao prevremeno prestati mandat u Skupštini Vojvodine. Zbog optiranja za drugu funkciju, recimo.

    Na faličnu odluku ali i o mogućem problemu po Skupštinu koju bi izazvalo interesovanje poslanika Tanaskovića za notarsku funkciju, Vojvođanska je pisala u dva navrata: u decembru i pre tri nedelje.

    Do naredne sednice, srećom, ima još vremena da se ovaj kolosalni propust ispravi. Ostaje, međutim, i dalje pitanje: zašto to, čak i kad su mnogi poslanici naknadno postali svesni toga kakvu je odluka usvojena juna prošle godine, do sada ipak nije bilo učinjeno?

  • Poslanik postao notar. Da li će Skupština zbog toga imati problem?

    Poslanik postao notar. Da li će Skupština zbog toga imati problem?

    Prekjuče je pred ministrom pravde grupa taze imenovanih javnih beležnika položila zakletvu i time je ozvaničen početak rada nove ture javnobeležničkh kancelarija u Srbiji. Iako je ministar Selaković pre dve nedelje imenovao 48 novih notara, zakletvu je, prema izveštavanju medija, položilo njih 46. Kako ama baš nigde nije ažuriran registar javnih beležnika, nije poznato da li je na novu dužnost stupio i pokrajinski poslanik Zoran Tanasković. (Fotografije sa događaja nisu dovoljno oštre, ali čini se da je bio prisutan na svečanom događaju; ima, međutim, onih koji tvrde da su ga prepoznali u tv prilogu.)

     

    POLAGANJE ZAKLETVE JAVNIH BELEZNIKA

    Danas kada postajem javni beležnik…(preuzeto sa tanjug.rs)

     

    Potvrdu od poslanika Tanaskovića nije bilo moguće dobiti jer je i ovog puta pronašao razlog (poslovični „tetka, lek…“) da izbegne davanje izjave za ovaj blog.

    Time je ostalo nepoznato i da li planira da podnese ostavku na mesto poslanika u Skupštini Vojvodine, pošto je on do danas, potvrđeno je ovom blogu u vojvođanskoj skupštini, nije podneo.

    Da li će i biti prinuđen na to zavisiće od odluke Agencija za borbu protiv korupcije čije će mišljenje, takva je bila do sada praksa, zatražiti skupštinski Odbor za administrativna i mandantna pitanja (o, da, to je onaj koji ne voli javnost!) na inicijativu samog poslanika. Ukoliko se ovaj na to, naravno, odluči.

    Tanasković je do oktobra bio člana DS a potom je prešao u Vulinov Pokret socijalista; time je postao i član poslaničkog kluba SNS u Skupštini Vojvodine. Šef tog kluba Predrag Matejin kaže za Vojvođansku da nema informaciju o tome da li Tanasković namerava da podnese ostavku i da otuda samo pretpostavlja da će o eventualnom sukobu interesa zatražiti pravno tumačenje od nadležnih tela.

     

    Eventualna odluka o ostavci je na njemu, našem poslaničkom klubu neće mnogo značiti da li imamo 27 ili jednog manje, dodao je Matejin.

     

    Da li će se poslanik Tanasković zatražiti pravno tumačenje i kakvo će ono biti, što bi rekli inventivni – pokazaće vreme. Do tada, neka posluži ovo stručno mišljenje koje je još u decembru za potrebe ovog bloga izradila Agencija za borbu protiv korupcije, s potpisom direktorice Tatjane Babić.

     

    Имајући у виду наведене законске одредбе, истовремено вршење јавне функције народног посланика, односно посланика у Скупштини АП Војводине и обављање делатности јавног бележника није неспојиво, под условом да се функција народног посланика, односно посланика у Скупштини АП Војводине не врши на сталном раду нити уз накнаду, и да за време вршења наведене јавне функције јавног бележника, сагласно чл. 46. Закона о јавном бележништву, у обављању послова замењује јавнобележнички заменик.

    (iz Mišljenja Agencije za borbu protiv korupcije koje je dostavljeno ovom blogu)

     

    [gview file=“http://vojvodjanska.rs/wp-content/uploads/2015/04/Agencija-notar.pdf“]

     

    Drugim rečima, javni beležnik može da bude poslanik (i) u Skupštini Vojvodine, pod uslovom da nije stalno zaposleni poslanik i da ne prima naknadu, te da ima nekoga ko će je/ga zamenjivati u javnobeležničkoj kancelariji.

    Tanasković, kako je potvrđeno ovom blogu, nije na stalnom radu u Skupštini, ali, kao i svaki poslanik, ima pravo na naknadu, tzv. poslanički paušal. U Skupštini kažu da se ne sećaju da je ijedan poslanik ikada zatražio da mu se ne isplaćuje paušal, ali pretpostavljaju da je to negde ipak moguće.

    Nakon toga, ostaje još samo da pronađe zamenika, ali…čak i da je to izvodljivo u nekom kratkom roku, nameće se pitanje svih pitanja: zašto bi neko to sve radio – prijavio se za notara, polagao ispit, čekao da bude raspisan konkurs, čekao imenovanje i, sva je prilika, čekao da položi zakletvu –  zbog poslaničkog paušala koji iznosi malo više od 35000 dinara, a pritom poslanički klub kojem pripada ne pravi dramu oko svoje eventualno promenjen brojnosti?

    Pravi problem, zapravo, leži na drugom mestu. I potencijalno nadvija oblak neviđenog blama nad Skupštinom.

    Tanasković je, naime, izabran 2012. u opštini Plandište po većinskom sistemu. Usvajanjem nove izborne odluke, juna prošle godine, većinsko-proporcionalni izborni sistem je zamenjen čisto proporcionalnim. Taj akt, međutim, nije predvideo mogućnost da nekom od većinskih poslanika, iz bilo kog razloga, pa i prelaskom u javnobeležničku profesiju, prevremeno prestane mandat.

    Ukoliko bi se to desilo, ne bi postojao pravni osnov za raspisivanje izbora u toj ili tim izbornim jedinicama. To, naime, isključuju prelazne i završne odredbe.

     

    prelazne odredbe

     

    Kako je došlo do toga? E, pa tako što očito niko nije pročitao akt o kojem se raspravljalo i koji je na kraju usvojen.

    Pisala je Vojvođanska o tome još u decembru, ali niko od poslanika u međuvremenu nije prstom mrdnuo. Nepromenjen sadržaj odluke dočekao je, dakle, da Tanasković bude imenovan za notara, a verovatno i da zvanično počne da radi u svojoj novoj kancelariji.

    Naravno, uvek postoji mogućnost da Skupština promeni famoznu prelaznu i završnu odredbu izborne odluke i tako omogući Ištvanu Pastoru, ako se proceni da izbora ipak neće biti do proleća, da  raspiše dopunske izbore u Izbornoj jedinici 43 Plandište. Naravno, postoji i ta mogućnost da Skupština nastavi da radi u „krnjem sastavu“ – ne bi joj bilo prvi put u svojoj 23-godišnjoj istoriji – najkasnije do proleća..

    Kako god da se završi ova priča, ostaće zabeleženo da je pred Skupštinu Vojvodine došao faličan predlog odluke i da na tu faličnost nijedan poslanik tokom rasprave nije skrenuo pažnju; većina, avaj, to nije primetila ni mesecima posle usvajanja.

    I, ne pokušavajte da eventualni problem s popunjavanjem poslaničkog mandata povezujete s najavama o izborima u decembru: čak i da ih bude, to nipošto ne bi moglo biti ni naknadno opravdanje za propust pri pisanju odluke. Jer, politički dogovor može eventualno da inicira usvajanje nekog akta koji zadovoljava partikularne interese, ali je nedopustivo da se njegov sadržaj toliko drastično belodano potčinjava partikularnim interesima, do mere stvaranja pravno neodržive situacije.

  • Zašto odluka o izboru poslanika mora na popravni?

    Zašto odluka o izboru poslanika mora na popravni?

    Ni posle šest meseci od usvajanja odluke o novom načinu izbora pokrajinskih poslanika, na dnevni red Skupštine Vojvodine još nije stigao akt o izmenama i dopunama te odluke.

    A trebalo je, štaviše – morao je. Kad je već onomad, u junu, bez ikakvog protivljenja prošla prilično falična odluka; najblaže rečeno.

    Ako je u međuvremenu na to ne budu naterale okolnosti, Skupština bi to – da upristoji svoju odluku, naime – morala da uradi makar da bi pokazala/dokazala da joj je iole stalo do sopstvenog digniteta.

    Jer, odluka kojom se u Vojvodinu prvi put za 22 godine njenog višestranačja uvodi čist proporcionalni sistem, zahvaljujući toj faličnosti potpuno ignoriše položaj tačno polovine poslanika aktuelnog saziva vojvođanske skupštine.

    Ovo istraživanje je pokazalo da taj propust nisu uočili ni oni koji su pisali odluku, ni oni koji su je predložili; u predloženoj odluci, takođe, baš ništa sporno nisu videli ni poslanici koji su njeno usvajanje podržali, niti oni koji se usvajanju protivili

    Nije poznat broj poslanika koji su u međuvremenu uočili propust, a ima ih, ali je činjenica da do danas nije niko reagovao, makar i za zakašnjenje, u vidu pokretanja inicijative za doterivanje akta.

    Postoji, dakako, i mogućnost da uopšte nije u pitanju previd, ali takvo razmišljanje neminovno vodi u otvoranje pitanja motiva za takvo postupanje. A to bi sve skupa dobrano nadišlo problem notornog skupštinskog amaterizma.

    Šta je, dakle, sporno u toj odluci?

    izbor poslanika

    Kada je Skupština 6. juna ove godine usvojila Pokrajinsku skupštinsku odluku o izboru poslanika u Skupštinu AP Vojvodini, u medijima je uglavnom akcenat stavljen na to kako je ta inicijativa poslanika LSV isterala na čistac poljuljane međustranačke odnose unutar vojvođanske vladajuće koalicije. U redu, nije da nije, tim pre jer je iza te odluke, uz poslanike LSV, stala kompletna opozicija, dok su Ligini koalicioni partneri, DS i SVM ostali na drugoj strani.

    I ne bi bilo ničeg spornog u tome što je promenu izbornog sistema izglasao skupštinski saziv koji je na izborima 2012. godine izabran po drugom izbornom sistemu – dešava se to, naime – e da je usvojena odluka napisano valjano.

    Podsećanja radi, polovina poslanika aktuelnog saziva izabrana je po većinskom, a druga polovina po proporcionalnom izbornom sistemu. Saziv je konstituisan 22. juna 2012. godine i trebalo bi da traje četiri godine, odnosno do maja-juna 2016. godine.

    Dve godine pre toga, juna 2014, Skupština, međutim, odlučuje da se vojvođanski poslanici ubuduće biraju po čistom proporcionalnom sistemu, donoseći odluku kojom se, pored ostalog, derogiraju dotadašnje odluke ključne za održavanje izbora – odluka o izboru poslanika, odnosno odluka o izbornim jedinicama – po kojima su, prirodno, izabrani isti ti poslanici koji su glasali za novu odluku.

    Tako napisana odluka hrabro je zašla u zonu nadprirodnog, s izgleda „utemeljenom“ vizijom o tome da u naredne dve godine nijednom poslaniku izabranom po većinskom sistemu – neće prestati mandat.

    Problem je, dakle, u tome što je, mimo uobičajene prakse, u prelaznim i završnim odredbama PSO o izboru poslanika u Skupštini AP Vojvodine izostala napomena da će se „(n)ova odluka primenjivati od narednih izbora za Skupštinu AP Vojvodine“.

    prelazne odredbe

    Samo s takvom formulacijom, a bez izričitog derogiranja ranjih izbornih odluka, postojalo bi rešenje za slučaj da do narednih izbora dođe do prestanka mandata „većinskom“ poslaniku po bilo kom osnovu – jednom od sedam navedenih u članu 53. PSO o izboru poslanika u Skupštinu AP Vojvodine.

    Među razlozima za prestanak mandata jesu ostavka i prelazak na funkciju koja je nespojiva s poslaničkom (čemu takođe mora da prethodi ostavka, ali dobro).

    Da nešto razjasnimo: ostavke „većinskih“ poslanika u Skupštini Vojvodini nisu ništa neuobičajeno – s tim se ovaj saziv već suočavao, baš koliko i raniji sazivi, uostalom. Evo, zbog trojice većinskih poslanika koji su optirali za zadržavanje drugih funkcija (funkcije gradonačelnika, odnosno predsednika opštine), predsednik Skupštine Vojvodine bio je prinuđen da krajem 2012. raspiše dopunske izbore u tri izborne jedinice.

    U prethodnom sazivu, recimo, mandat je bio prestao sedmorici poslanika – jednom zbog smrti, šestorici zbog ostavke/prelaska na druge funkcije. Dopunski izbori održani su, međutim, samo u jednoj izbornoj jedinici: raspisivanja izbora u preostalih šest smatralo se nesvrsishodnim, budući da je u narednih nekoliko meseci trebalo da budu održani izbori za novi saziv Skupštine.

    Uglavnom, svim dosadašnjim slučajevima prestanka mandata većinskog poslanika jedna stvar je bila zajednička: postojao je pravni osnov za popunu skupštinskog saziva. Da li je i dolazilo do popunjavanja, to je drugo pitanje.

    Za pak eventualno buduće slučajeve, rešenje, rekosmo, u važećem propisu – ne postoji. Skupštinska odluka o izboru poslanika iz 2014. je jednostavno otpisala mogućnost da bi do narednih izbora neko od „većinaca“ mogao da podnese ostavku. Ili da do tada Skupština bude prinuđena da iz drugog razloga konstatuje prestanak mandata.

    A upravo jedan takav slučaj je u najavi.

    Sećate li se poslanika Zorana Tanaskovića koji je iz DS prešao u Vulinov Pokret socijalista?

    Taj advokat iz Plandišta otkrio je medijima nakon transfera u PS da je položio stručni notarski ispit i da čeka da bude raspisan konkurs za prijem novih javnih beležnika. Spekulisalo se da je upravo notarska služba bila Tanaskovićeva cena za napuštanje DS.

    Tanaskovic Blic

     (preuzeto sa blic.rs)

    Prema informacijama koje je Javnobeležnička komora dostavila ovom blogu, novi konkurs bi trebalo da bude raspisan tokom ovog meseca. Da li će se Tanasković prijaviti baš na taj konkurs, te da li uopšte planira da prelazi u notare, ostalo je nepoznato budući da je u više navrata izbegavao razgovor za ovaj blog.

    Ipak, ukoliko odluči da se prijavi, na ovaj ili neki naredni konkurs, i bude postao javnih beležnik u opštini Plandište (koja sada nema javnog beležnika, baš zgodno), morao bi da se odrekne funkcije poslanika u Skupštini Vojvodine.

    Naime, prema stavu Ministarstva pravde, koje je dostavljeno ovom blogu…

    Zakonom o javnom beležništvu, konkretno Članom 56 definisana je zabrana političke aktivnosti beležnika odnosno, citiramo: Javni beležnik ne sme biti član organa političke stranke, niti finansirati političku stranku, koaliciju ili kandidata na izborima.

    Ukoliko, dakle, Tanasković dobije licencu javnog beležnika, Skupština Vojvodine će se na drastičan način suočiti s nesavesnošću sopstvenih poslanika, pa je učtivo pretpostaviti da će morati da brže-bolje koriguju junsku odluku.

    Ili, možda ne urade ništa.

    Šta god da bude, ostaju ova pitanja: kako je došlo do previda prilikom pisanja i usvajanja odluke, te – da li je zaista u pitanju previd?

    Stavljanje predloga odluke o izboru poslanika na dnevni red Skupšptine Vojvodine inicirala je Liga socijaldemokrata Vojvodine, a ukupno ju je podržalo 63 poslanika SNS, SPS, DSS, SRS i ondašnjeg NDS.

    Samu odluku pisala je grupa autora, kaže za ovaj blog Branislav Bogaroški, ondašnji šef poslanika LSV a sada pokrajinski sekretar za poljoprivredu. Bogaroški je, inače, pravnik po vokaciji.

    – Napravili smo odluku kako smo mislili da treba da izgleda, navodi Bogaroški. Oni koji su je pisali verovatno nisu smatrali da je to na šta ukazujete krucijalni problem, a primedbe na ponuđeno rešenje u odluci nisu imali ni oni koji su odluku podržali – da jesu, sigurno bi amandmanski intervenisali.

    Vladimir Galić, poslanik SNS i takođe pravnik po vokaciji, priznaje da je propust uočio tek nakon usvajanja odluke.

    – U čitavoj odluci nama je jedino bilo važno to što se njome uvodi proporcionalni sistem, koji mojoj stranci daleko više odgovara od dosadašnjeg, kaže Galić za SkupVojvblog

    Tokom rasprave na sednici Skupštine Vojvodine 6. juna nijedan od 19 govornika  – ovde, da se razumemo, nema prizivanja sećanja, o tome jasno svedoči snimak sednice koja je trajala ravno 154 minuta – nije ukazao na mogući problem koji stvara tekst predložene odluke. Dakako, tim pitanjem se nije bavio nijedan od šest predloženih amandana.

    Jedan od govornika na sednici bio je i Stevica Nazarčić (DS), inače predsednik Odbora za propise i takođe pravnik. U razgovoru za ovaj blog i on priznaje da je faličnosti usvojene odluke postao svestan tek nedavno.

    – Iskren da budem, kad sam dobio tekst predložene odluke, najpre sam hteo da vidim da li se predlaže čist proporcionalni sistem ili pak neka od njegovih varijacija, kakvu smo i sami predložili kroz naš jedini amandman, navodi Nazarčić. Nije nikakvo opravdanje, ali moram da kažem mi nije palo na pamet, a verovatni ni drugim poslanicima, da obraćamo opažnju za prelazne i završne odredbe, jer smo bili uvereni da je kod takvih odredbi skoro nemoguće napraviti propust.

    Propust je, dakle, uočen, doduše naknadno, pa ipak, incijative za popravni i dalje nema.

    – Ja ne mogu da vam kažem da li je u pitanju proput ili se možda prilikom pisanja odluke smatralo da to nije krucijalno pitanje, navodi Branislav Bogaroški. Generalno, svaka odluka može da se menja, ostaje samo da se vidi da li u ovom slučaju za tim postoji potreba. Ako u Skupštini postoji većina, ona ne samo da može da promeni postojeću odluku, već može i da vrati kombinovani sistem.

    Ali, šta ako se pokaže da potrebe za izmenom odluke nema – ni zbog imperativa donošenja pravno valjanih odluka, niti zbog eventualne ostavke nekog poslanika ili više njih? Drugim rečima, da ostaje status quo?

    Iako smatra bi odluku svakako trebalo dopuniti i izmeniti, Stevica Nazarčić kaže kako ne može da isključi mogućnost da do toga uopšte ne dođe, čak i ako neki poslanik podnese ostavku. Skupština bi u tom slučaju, kaže, nastavila da radi u „krnjem sastavu“.

    Ne bi joj to bilo prvi put – Četvti saziv (2000-2004) je pune tri godine radilo u „krnjem sastavu“, pošto nisu bili raspisani dopunski izbori nakon što je Momčilo Grubač podneo ostavku.

    Postoje, međutim, i sada kritike na to da Skupština povremeno radi u „krnjem sastavu“ –  to su situacije kada se poslaniku (izabranom po proporcionalnom sistemu) konstatuje ostavka na početku jedne sednice, a mandat novom poslaniku konstatuje u najboljem slučaju na narednoj sednici. Ta škola mišljenja čak postavlja pitanje legalnosti odluka donetih u okolnostima kada u Skupštini nije na broju svih 120 njenih poslanika. Takva praksa u Skupštni Vojvodine postoji inače odvajkada i do sada se s njom nije raskrstilo verovatno otuda što od toga niko nije pravio problem.

    Ukoliko Skupština Vojvodine svojim nečinjenjem ostane u „krnjem sastavu“, postoji li osnov za osporavanje pred Ustavnim sudom svih odluka koje je Skupština donela u tavkom sastavu?

    Pisao sam tim povodom docentkinji dr Ljubici Đorđević-Vidojković, profesorici Ustavnog prava na Fakultetu za evropske pravno-političke studije u Novom Sadu. Iz njenog odgovora proizilazi da „krnji sastav“ skupštine ni malo ne dovodi u pitanje legitimitet i legalnost donetih odluka.

    Narodna skupština Republike Srbije može da radi i pravovaljano odlučuje ako je verifikovano 2/3 mandata poslanika, a isti princip važi i za Skupštinu Vojvodine, podseća dr Đorđević-Vidojković. Prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, lokalna skupština je konstituisana izborom predsednika skupštine i postavljenjem sekretara, a skupština moze odlučivati ako sednici prisustvuje većina od ukupnog broja poslanika.

    – Ergo, skupština na sva tri nivoa vlasti može donositi odluke i ako je neki poslanik/odbornik podneo ostavku ili je iz drugog razloga upražnjeno poslaničko/odborničko mesto, pod uslovom da su poštovani formalni uslovi za donošenje odluke (kvorum plus potrebna većina za donošenje odluke), ističe profesorica Ustavnog prava s novosadskog FEPPSa.

    Kada sam suočio poslanika Galića, inače najglasnijeg protivnika „krnje skupštine“, s ovim stavovima, uzvratio mi je time da se on lično uverio u to da „postoje stručnjaci za ustavno pravo u Beogradu koji zastupaju drugačije pravno gledište prema ovom pitanju“.

    Drugim rečima, nije da baš nema štofa za obraćanje Ustavnom sudu Srbije. No, on kaže da njegova stranka ne razmišlja o tome „jer bi to izazvalo zastoj u radu Skupštine“, ali bi postojeću praksu popune saziva, ističe, „svakako trebalo promentiti“.

    Ako već neće neka stranka, možda će se opet naći neki savesni a na pitanja o Vojvodini osetljivi građanin? Niko u ovom trenutku nije spreman da se kladi u to da će USS glatko odbaciti takvu incijativu.

    Skupština Vojvodine mora da promeni junsku odluku ali ne zbog bojazni od toga da bi neki većinski poslanik sutra ili za dva meseca mogao da podnese ostavku, niti zbog problema u koji bi upala usled eventualnog uznemirenja nekog građanina – ne, Skupština Vojvodine mora to da uradi zbog sebe i svog dostojanstva.