DS predlaže da se u Vojvodini uvede novi, jubilarni šesti izborni model od 1992. godine. Šta donosi personalizovani proporcionalni sistem?

Demokratska stranka pokazala je prošle nedelje da ipak nije odustala od namere da se na narednim izborima za Skupštinu AP Vojvodine primeni novi izborni sistem – čak ni nakon što su joj pre dva meseca sve ostale stranke u vojvođanskoj skupštini unisono poručile da je predloženi tekst nove izborne odluke, kako bi to Amerikanci rekli, dead on arrival. Drugim rečima, da mu nije sudbina da bude objavljen u „Službenom listu APV“.

Sva je prilika, i u novom pokušaju pridobijanja većine vojvođanske demokrate mogle bi se suočiti s nepromenjenim a odbijajućim stavom kolega – da se po nepisanom pravilu izborna pravila ne menjaju u POSLEDNJOJ godini mandata.

Jer, svi veoma dobro znaju da se u proteklih 23 godine višestranačja vojvođanska skupština nikada nije oglušila o to pravilo: naročito to znaju one stranke koje su za usvajanje novih izbornih pravila umele da glasaju bukvalno NA SAMOM KRAJU MANDATA, odnosno neposredno – jednom čak samo šest dana! – pre RASPISIVANJA izbora.

Ovo, međutim, nije prvi put u istoriji Skupštine Vojvodine da DS u poslednjoj godini mandata inicira izmenu izbornih pravila. Ni drugim strankama, istini za volju, takve namere nisu (bile) nesvojstvene. (Više o ovom u Vojvođanski peti način.)

Sudeći po reakcijama u političkoj javnosti, jedini problem s predlogom DS da se na pokrajinskim izborima uvede personalizovani proporcionalni sistem jeste – tajming predlaganja. Štaviše, nedavno se SPS pridružio DS u zalaganju da se takav sistem uvede na izborima za Narodnu skupštinu.

DS je, inače, prvi put s idejom o novom izbornom sistemu izašao tokom prošlogodišnje skupštinske rasprave o – novom izbornom sistemu. Tada je ta stranka pokušala amandmanski da promeni nametnuti predlog (opozicije plus LSV) da se u Vojvodini, prvi put u istoriji, uvede čist proporcionalni sistem. Što je na kraju i učinjeno.

 

 

DS novi izborni sistem

 

I, evo, samo godinu dana kasnije DS je ponudio razradu te ideje u formi radnog teksta pokrajinske skupštinske odluke o izboru poslanika u Skupštinu AP Vojvodine – hm, s obzirom na broj novina u tom tekstu, pre bi pristajao naziv „izmene i dopune PSO o izboru…“ – i taj dokument, koji predstavljamo ovde, predočen je u najvažnijim crtama javnosti početkom jula ove godine.

Prilično hvaljen u teoriji, personalizovani proporcionalni sistem, u najkraćem, u sebi sadrži ključne odlike i proporcionalnog i većinskog izbornog sistema. (NOTE: Ne treba ga brkati s većinsko-proporcionalnim sistemom koji je u Vojvodini bio u primeni od 2004. do 2014. godine.) Ključ za razumevanje jeste da je to u suštini ipak varijanta proporcionalnog sistema, kako mu, uostalom, i samo ime kazuje.

U slučaju predloga DS, ta primena elemenata obaju sistema ogledala bi se u sledećem:

A Učinak stranaka na izborima posmatrao bi se na nivou cele Vojvodine, kao jedne izborne jedinice; na osnovu toga bi se određivao i krug stranaka koji ulazi u deobu mandata i, naravno, sama dodela mandata strankama;

B Izborni skor stranaka dobijao bi se na osnovu ukupnog broja glasova stranačkih kandidata („s imenom i prezimenom“, kako se to kaže) širom Vojvodine. Za te potrebe, Pokrajina bi bi bila podeljena na 120, nazovimo ih „virtuelnih izbornih jedinica“ (VIJ) – taj termin, inače, nije definisan u predlogu DS – i u svakoj bi bilo po oko 14500 birača (do tog broja DS je došao deljenjem ukupnog broja upisanih birača u Vojvodini sa 120 mesta u Skupštini Vojvodine). Novi Sad bi, tako, imao 22, a Subotica, recimo, 9 VIJ. U predlogu DS, međutim, izostavljen je spisak i granice VIJ (čl. 5a); to bi verovatno bilo precizirano posebnom skupštnskom odlukom.

 

Download (DOC, 220KB)

 

Zamislimo na trenutak da će se na narednim pokrajinskim izborima primeniti upravo ovaj izborni model. Kako bi  izgledala njegova primena u praksi?

 

1. Stranke prijavljuju izborne liste sa po maksimalno 120 kandidata, odnosno po jedan kandidat u svakoj VIJ. Na listi mora biti najmanje 1/3 kandidata manje zastupljenog pola (čl. 24);

2. Birač na biračkom mestu dobija jedan glasački listić na kojem su imene i prezimena kandidata (poređani po azbučnom redosledu) koji su kandidovani u toj VIJ, te nazivi predlagača (stranke, koalicije, grupe građana); birač glasa samo za jednog kandidata na listiću (čl. 35);

3. Nakon izbora, PIK utvrđuje koliko je glasova dobio svaki kandidat sa liste kandidata u svakoj od 120 VIJ, te sabira glasove kandidata jedne stranke/koalicije/GG osvojene svih 120 VIJ i time se dobija ukupan skor stranke na nivou čitave Vojvodine (čl. 43);

4. Potom PIK sačinjava liste uspešnosti kandidata za svaku izbornu listu – drugim rečima, biće određen redosled kandidata svake stranke prema broju osvojenih glasova u procentima, od najboljeg ka najgorem kandidatu (čl. 45).

5. Ukupan broj glasova (u apsolutnom iznosu) koje je osvojla stranka/koalicija/GG na nivou čitave Vojvodine, odnosno u svih 120 VIJ, važan je za postupak raspodele mandata strankama. U tome učestvuju stranke/koalicije/GG koje su prešle “izborni prag” od 5 posto (za stranke i koalicije nacionalnih manjina i dalje važi „prirodni prag“), a za izračunavanje mandata primenjuje se, kao i dosad, D’Ontova formula (čl. 47);

6. Potom, PIK pristupa dodeli mandata kandidatima s izbornih lista. Kako se to radi? Pa ako je, recimo, stranka X osvojila 45 mandata, u Skupštinu Vojvodine će ući 45 kandidata s te izborne koji su ostvarili najbolje rezultate (čl. 48). Najbolji skor u jednoj VIJ, međutim, nije garant ulaska u Skupštinu.

 

Ukoliko bi poslaniku pre vremena prestao mandat, PIK bi taj mandat dodelio prvom narednom kandidatu sa iste liste uspešnosti (jedne sranke) kome prethodno nije bio dodeljen mandat poslanika (čl. 48)

Što se tiče nedorečenosti ovog predloga, u njih svakako spada i odredba pomenutog čl. 48 u kojem imperativno stoji da 1/3 mandata jedne izborne liste ima biti dodeljeno pripadnicima slabije zastupljenog pola. Šta će se, recimo, desiti ako stranke ne budu imale dovoljno visokorangiranih kandidatkinja na listi uspešnosti?

Inače, u toku izrade ovog predloga nezvanično se moglo čuti da su pojedine stranke, kao njihov conditio sine qua non eventualnog prihvatanja ovog izbornog modela, tražile da stranački organi dobiju pravo da sa liste uspešnosti izaberu do 1/3 budućih poslanika, bez ozbira na njihovu (ne)uspešnost na izborima.

Ovakvo rešenje verovatno bi moralo da bude primenjeno i ukoliko se ne želi da odredba o najmanje 1/3 poslanica, ostane mrtvo slovo na papiru. No, ukoliko stranke budu insistirale na svom pravu da u Skupštinu po svaku cenu pošalju svoje odličnike (tzv. pretplaćene poslanike), a za odredbu o 1/3 poslanica ne bude drugačijeg rešenja, uticaj birača na budući sastav skupštine – biće manji od onog kojim se ovakav izborni sistem promoviše.

Na još jedan, nimalo benigni aspekt predloženog izbornog sistema ukazuje Obren Markov, izborni matematičar i član tima koji je izradio izbornu odluku iz 2004. godine.

 

„To je sistem koji drastično povećava mogućnost pojedinačne korupcije i on pogoduje jačim i bogatijim strankama“, direktan je Markov bio u izjavi Vojvođanskoj.

 

Sasvim je izvodljivo, ukazuje Markov, da se stranka pre izbora dogovori s protivničkim kandidatom da dobije njihovu tihu podršku, i da mu na taj način dignu procenat, a samim tim i poboljšaju mesto na listi uspešnosti.

 

Comments
  1. Stevica Nazarčić
    • Denis Kolundžija

Ostavite odgovor na Denis Kolundžija Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *