Категорија: Posebno

  • O Denisu

    O Denisu

    Denis Kolundžija

    Onaj koji je umeo sa rečima, pričama i ljudima nije više među nama.

    Da sve naše reči i sećanja stavimo na jedno mesto, bio bi to tek delić onoga što si bio kao otac, suprug, sin, prijatelj, čovek, profesionalac… Danima već pokazujemo koliko si života dotakao i učinio ih bogatijim.

    Nadam se da si znao koliko si voljen, jer niko od nas ne može da zamisli koliko ćeš nam nedostajati.

    Denise, neka ti ta ljubav pomogne da putuješ, a ja ti neću reći zbogom.

    S

  • Uvođenje novih simbola Vojvodine koštaće 2,25 miliona dinara. Za sada.

    Uvođenje novih simbola Vojvodine koštaće 2,25 miliona dinara. Za sada.

    Odluka o izgledu i koršćenju simbola i tradicionalnih simbola AP Vojvodine, koju je Skupština Vojvodine usvojila prošle nedelje, danas stupa na snagu i to će biti obeleženo svečanim podizanjem tradicionalne zastave AP Vojvodine ispred Banovine, sedišta Pokrajinske vlade  .

    Novousvojena zastava naći će se, uz zastavu Republike Srbije i tzv. savremenu zastavu AP Vojvodine, i na kuli Banovine, na jarbolu ispred Skupštine Vojvodine, te na zgradama pokrajinskih organa i službi koje osniva AP Vojvodina.

    zarko-zastava

    Tradicionalna zastava Vojvodine (sa tradicionalnim grbom) od danas ispred Banovine (foto: Žarko Bogosavljević @zarkobns)

     

    Uz postojeće dve, tradicionalna zastava Vojvodine moraće da se vijori i na zgradama jedinica lokalne samouprave na teritoriji Pokrajine. Kako pišu „Večernje novosti“, novosadski DES je iz 20 lokalnih samouprava već primio narudžbine za novom zastavom. Lokalne budžete to će koštati između 2000 i 6000 dinara po zastavi, u zavisnosti od dimenzija.

    Koliko će uvođenje novih simbola koštati budžet AP Vojvodine?

    Finansijski efekti na budžet AP Vojvodine i lokalne budžete biće „sveobuhvatno procenjeni“ prilikom donošenja uputstva o korišćenju simbola AP Vojvodine, što je zadatak Pokrajinske vlade na osnovu člana 14. PSO o izgledu i korišćenju simbola i tradicionalnih simbola AP Vojvodine, stoji u odgovoru Pokrajinskog sekretarijata za finansije upućenog Vojvođanskoj.

    Ipak, u Finansijama već sada aspolažu procenom koliko će primena skupštinske odluke koštati pokrajinski budžet do kraja godine.

    2,25 miliona dinara.

    Za sprovođenje Odluke do kraja godine procena potrebnih sredstava utvrđena je u visini od 2,25 miliona dinara, a što je i razlog povećanja odgovarajućih rashoda u predloženom rebalansu budžeta za 2016. godinu.

     

    Procena Finansija je da će ta suma do kraja godine biti utrošena na sledeći način:

     

    • Za uramljivanje grbova – 800.000 dinara
    • Za izradu pečata650.000 dinara
    • Za nabavku zastava – 800.000 dinara

     

    Iako je za danas najavljeno svečano podizanje samo jedne zastave, u Sekretarijatu za finansije Vojvođanskoj je rečeno da je planirano da se zavijori ukupno četiri tradicionalne zastave (nije rečeno gde), za šta je izdvojeno 20.000 dinara.

     

    • Zastava Vojvodine – tradicionalna – 130×400 –  1 kom. – 7.800,00 dinara
    • Zastava Vojvodine – tradicionalna – 130×300 – 1 kom. –  5.850,00 dinara
    • Zastava Vojvodine – tradicionalna – 130×200 –  2 kom. x 3000,00 dinara  = 6000,00 dinara 

     

     

  • Promena koju je doneo izbor nove Pokrajinske vlade (u jednom tvitu)

    Promena koju je doneo izbor nove Pokrajinske vlade (u jednom tvitu)

    tvit posle 24 godine

    Tvit sa jučerašnje sednice Skupštine Vojvodine, nakon izbora Pokrajinske vlade

     

    Primopredajom dužnosti između dosadašnjeg i predsednika juče izabrane Pokrajinske vlade, Bojana Pajtića i Igora Mirovića, danas je zvanično označen kraj dvopartizma u kabinetu na prvom spratu Banovine.

    Od 1992. i uvođenja višestranačja u Vojvodini, Mirović, funkcioner Srpske napredne stranke, postao je šesti „stanar“ tog kabineta ali i prvi koji ne pripada strankama svojih prethodnika.

    U protekle 24 godine, naime, funkcija šefa vojvođanske izvršne vlasti bila je u rukama ili Socijalističke partije Srbije (osam godina i tri meseca), ili Demokratske stranke (15 godina i osam meseci).

    Tokom 90-ih godina predsednici Izvršnog veća AP Vojvodine iz redova SPS bili su  Koviljko Lovre (30. jul 1992 – 26. januar 1993), Boško Perošević (26. januar 1993 – 13. maj 2000) i Damnjan Radenković (29. jun 2000 – 23. oktobar 2000; kao vd predsednika od 13. maja do 29. juna 2000).

    Izvršno veće, odnosno kasnije Pokrajinsku vladu nakon 2000. vodili su isključivo predstavnici Demokratske stranke: Đorđe Đukić (23. oktobar 2000 – 30. oktobar 2004) te Bojan Pajtić (30. oktobar 2004 – 20. jun 2016).

     

    [gview file=“http://vojvodjanska.rs/wp-content/uploads/2016/06/Pokrajinska_vlada_2016.pdf“]

     

     

  • Budžet APV: Osam godina bez dobre definicije

    Budžet APV: Osam godina bez dobre definicije

    Od usvajanja Ustava 2006. godine s primenom odredbe koja propisuje minimalni obim vojvođanskog budžeta (famoznih sedam odsto – čl. 184. Ustava Srbije) postoji mali, gotovo zanemarljivi problem: ne postoji saglasnost o tome šta je tačno vojvođanski budžet i čemu to zapravo služi.

    Za ministra Dušana Vujovića to je, nesumnjivo, nešto više od tek „novca koji legne na račun Pokrajine pa se odatle, na osnovu odluke o budžetu, dalje distribuira“, kako definiše (pokrajinski) budžet ekonomista Mihailo Gajić iz Libeka. Tako je, tokom nedavne skupštinske rasprave o budžetu Srbije za 2016. godinu, ministar finansija izneo podatak da će Vojvodini iduće godine pripasti – nota bene! – 68,017 milijardi ili čak 8,2% poreskih prihoda (poreski prihodi u 2016. procenjuju se na 829,5 milijardi i oni se uzimaju kao zakonska osnovica za izračuvanje „sedam posto“).

     

    Ono što se promenilo prošle i ove godine, znači, u onom delu gde Vojvodina ostvaruje svoje prihode, potpuno nema nikakve razlike u procenama, i tu je svega u tom delu za prvih deset elemenata, porez i ostali prihodi, prihodi Fonda za razvoj, koji nemaju nikakve transakcije, transferi za prosvetu, transferi Ministarstva prosvete za otpremnine, transferi za lokalne samouprave, inspekcijski nadzor, pripremne i predškolske ustanove, transferi Komesarijata za izbeglice, transferi za Kancelarije održivi razvoj, transferi Ministarstva kulture i informisanja i transferi Ministarstva privrede, zajedno čine 2015. godine 53 milijarde 963 miliona, a 2016. godine po proceni 52 milijarde 969 miliona. Razlika je jedna milijarda. U procentima poreskih prihoda to je 7,06 prošle godine, 6,39 ove godine.

    Međutim, sem tih transfera postoje i drugi transferi koji se vrše direktno ili indirektno preko organa koji obavljaju delatnost na teritoriji AP Vojvodine. To su kod Uprave carina granični prelazi novi, to su izvršenje krivičnih sankcija, izgradnja novog zatvora u Pančevu, to su projekti Ministarstva građevinarstva, to su projekti Ministarstva pravde, ulaga po Zakonu o regionalnom razvoju Ministarstva kulture i informisanja, Ministarstva finansija, sredstva za eksproprijaciju zemlje na trasi pruge Beograd-Budimpešta, sredstva za subvencije u poljoprivredi 5,3 milijarde.

    Sve zajedno, ovi transferi su 15 milijardi 047 miliona, što zajedno daje 68,017 ili 8,2% prihoda poreskih prihoda.

    (reakcija ministra Dušana Vujovića na izlaganje poslanika LSV Đorđa Stojšića, 9.12.2015)

     

    (NOTE: Ministar je nakon usvajanja budžeta izneo korigovani procentni iznos – 8,39%.)

     

    Šta tačno pripada budžetu Vojvodine iz državne kase navodi se u članu 7. Zakona o budžetu Srbije za 2016:

     

    čl 7 budžet Srbije

     

    Po ministrovoj računici, Vojvodina bi trebalo da dobije deset milijardi dinara više od ustavnog sedmopostotnog minimuma (58 milijardi). Problem je, međutim, u tome što deo tog novca, kako tvrde u Banovini, nikad videti neće račun Pokrajine, pa se otuda i neće prikazati u radi-se-na-njemu-intenzivno predlogu PSO o budžetu APV za 2016.

    U Pokrajinskoj vladi, naime, procenjuju da će preko 15 milijardi od rashoda koje je naveo ministar biti izvršeno zapravo direktno iz budžeta Republike Srbije. U jučerašnjem saopštenju Pokrajinskog sekretarijata za finansije ukazuje se na problematičnost, s aspekta Ustava i zakona, još jednog navedenog rashoda: tranfernnih sredstava za zaposlene u obrazovanju, odnosno za lokalne samouprave.

    Stara je to priča: već nekih 15 godina Republika novac za plate zaposlenima u obrazovanju, a neko vreme i za finansiranje dela kulturnih programa, na teritoriji APV prebacuje na račun Pokrajine a koja je dužna da dan kasnije (vidi gornju sliku) taj novac prosledi krajnjim korisnicima. Takođe, poslednjih šest godina iz budžeta Srbije via Pokrajina isplaćuju se i namenska sredstva za lokalne samouprave u APV.

    Država je ovim tranferima značajno „punila“ budžet Vojvodine u proteklih osam godina, pretvarajući ga u običan bojler, i time je doprinosila da onaj ustavni minimum nominalno uglavnom bude poštovan. S druge strane, Pokrajina ne samo što bi godišnje u budžetu imala i do 60 odsto novca kojim ne raspolaže (prolazi kroz bojler), već se od prvog dana nalazi i u svojevrsnoj zamci – kako da bez dovoljno novca dosledno primenjuje drugi deo u svetu jedinstveno sročenje  ustavne odredbe: o ulaganju 3/7 (42 odsto) svog budžeta u kapitalna ulaganja. Prebizarna je to situacija – dok jedne kritikuješ za kršenje Ustava, istovremeno to i sam činiš.

    Suštinski nesporazum je u tome što pokrajinska administracija – ranije tiho, poslednjih godina daleko glasnije – pokušava da ukaže na to da se transferna sredstva ne mogu smatrati prihodom pokrajine: em to ne spada u nadležnost Pokrajine, em tim novcem Pokrajina operativno ne raspolaže.

    Imaš 30 dinara i neko ti da 70 da proslediš Perici.  U Banovini bi ti rekli da raspolažeš sa 30 dinara, a u Vladi Srbije – a ne, imaš svih 100!

    Drugim rečima, nije poenta u tome da budžet Vojvodine dobaci do, recimo, 58 milijardi dinara, već da celokupnim iznosom Pokrajina realno i raspolaže; da troši, tojest. Transferi obaška, ako su baš neizbežni.

    Kao posledica različitog shvatanja definicije budžeta, iskrslo je pitanje duga, s tim što u Vladi Srbije ne smatraju da Vojvodini išta duguju, dok Pokrajinska vlada i neke vojvođanske stranke mašu računicom po kojoj je od usvajanja Ustava do danas taj dug narastao – na dve milijarde evra! Dosledno tome, LSV tvrdi da je budžetom za 2016. Vojvodina zakinuta za ¾ novca, te najavljuje obraćanje Ustavnom sudu. Dirljiv optimizam, budući da se Pokrajinska vlada pre tri godine takođe žalila USS osporavajući definisanu osnovicu za izračunavanje „sedam posto“ u Zakonu o budžetskom sistemu.

    Iz Suda otad – ništa.

    Suštinski pak problem je u tome što još nije donet zakon koj bi defnisao izvore prihoda AP Vojvodine. Rok za njegovo usvajanje istekao je – 31. decembra 2008.

     

     

    ČEKAJUĆI PREDLOG BUDŽETA APV ZA 2016…

     

    Po objavljivanju Fiskalne strategije za 2016. godinu pokrajinski sekretar za finansije Zoran Radoman unapred je proglasio budžet APV za 2016. za „najmanji od usvajanja Ustava“, procenjujući njegov obim na oko 44,8 milijardi dinara.

    Upoređujući s ranijim budžetima APV, ovo bi, ukoliko bi ta procena bila ozvaničena, zaista bio najmanji budžet Vojvodine od usvajanja Ustava.

    Ipak, sve ukazuje na to da će pokrajinska kasa za 2016. biti veća, čak možda i u nivou proseka za poslednjih osam godina.

    Evo, tranferi za prosvetu i lokalnu samopravu iznosiće oko 35 milijardi; poreski prihodi (prema Fiskalnoj strategiji) 11,1 milijardi; namenski prihodi budžeta (iz naknada za vode i poljoprivredno zemljište) nezvanično se procenjuju na oko 6 milijardi (zajedno s prenetim sredstvima iz ove godine).

    Ne bi se trebalo začuditi ako Pokrajina posegne za zaduženjem, činili su to i ranije, i to bi prihodnu stranu budžeta povećalo za još nekoliko milijardi.

    Kako god bilo, Pokrajina će, u najboljem slučaju, samo na papiru imati budžet koji iznosi najmanje sedam odsto (poreskih prihoda) budžeta Srbije, dok će, po tradiciji, operativno raspolagati možda i sa trećinom nominalnih prihoda.

     

     

  • DS predlaže da se u Vojvodini uvede novi, jubilarni šesti izborni model od 1992. godine. Šta donosi personalizovani proporcionalni sistem?

    DS predlaže da se u Vojvodini uvede novi, jubilarni šesti izborni model od 1992. godine. Šta donosi personalizovani proporcionalni sistem?

    Demokratska stranka pokazala je prošle nedelje da ipak nije odustala od namere da se na narednim izborima za Skupštinu AP Vojvodine primeni novi izborni sistem – čak ni nakon što su joj pre dva meseca sve ostale stranke u vojvođanskoj skupštini unisono poručile da je predloženi tekst nove izborne odluke, kako bi to Amerikanci rekli, dead on arrival. Drugim rečima, da mu nije sudbina da bude objavljen u „Službenom listu APV“.

    Sva je prilika, i u novom pokušaju pridobijanja većine vojvođanske demokrate mogle bi se suočiti s nepromenjenim a odbijajućim stavom kolega – da se po nepisanom pravilu izborna pravila ne menjaju u POSLEDNJOJ godini mandata.

    Jer, svi veoma dobro znaju da se u proteklih 23 godine višestranačja vojvođanska skupština nikada nije oglušila o to pravilo: naročito to znaju one stranke koje su za usvajanje novih izbornih pravila umele da glasaju bukvalno NA SAMOM KRAJU MANDATA, odnosno neposredno – jednom čak samo šest dana! – pre RASPISIVANJA izbora.

    Ovo, međutim, nije prvi put u istoriji Skupštine Vojvodine da DS u poslednjoj godini mandata inicira izmenu izbornih pravila. Ni drugim strankama, istini za volju, takve namere nisu (bile) nesvojstvene. (Više o ovom u Vojvođanski peti način.)

    Sudeći po reakcijama u političkoj javnosti, jedini problem s predlogom DS da se na pokrajinskim izborima uvede personalizovani proporcionalni sistem jeste – tajming predlaganja. Štaviše, nedavno se SPS pridružio DS u zalaganju da se takav sistem uvede na izborima za Narodnu skupštinu.

    DS je, inače, prvi put s idejom o novom izbornom sistemu izašao tokom prošlogodišnje skupštinske rasprave o – novom izbornom sistemu. Tada je ta stranka pokušala amandmanski da promeni nametnuti predlog (opozicije plus LSV) da se u Vojvodini, prvi put u istoriji, uvede čist proporcionalni sistem. Što je na kraju i učinjeno.

     

     

    DS novi izborni sistem

     

    I, evo, samo godinu dana kasnije DS je ponudio razradu te ideje u formi radnog teksta pokrajinske skupštinske odluke o izboru poslanika u Skupštinu AP Vojvodine – hm, s obzirom na broj novina u tom tekstu, pre bi pristajao naziv „izmene i dopune PSO o izboru…“ – i taj dokument, koji predstavljamo ovde, predočen je u najvažnijim crtama javnosti početkom jula ove godine.

    Prilično hvaljen u teoriji, personalizovani proporcionalni sistem, u najkraćem, u sebi sadrži ključne odlike i proporcionalnog i većinskog izbornog sistema. (NOTE: Ne treba ga brkati s većinsko-proporcionalnim sistemom koji je u Vojvodini bio u primeni od 2004. do 2014. godine.) Ključ za razumevanje jeste da je to u suštini ipak varijanta proporcionalnog sistema, kako mu, uostalom, i samo ime kazuje.

    U slučaju predloga DS, ta primena elemenata obaju sistema ogledala bi se u sledećem:

    A Učinak stranaka na izborima posmatrao bi se na nivou cele Vojvodine, kao jedne izborne jedinice; na osnovu toga bi se određivao i krug stranaka koji ulazi u deobu mandata i, naravno, sama dodela mandata strankama;

    B Izborni skor stranaka dobijao bi se na osnovu ukupnog broja glasova stranačkih kandidata („s imenom i prezimenom“, kako se to kaže) širom Vojvodine. Za te potrebe, Pokrajina bi bi bila podeljena na 120, nazovimo ih „virtuelnih izbornih jedinica“ (VIJ) – taj termin, inače, nije definisan u predlogu DS – i u svakoj bi bilo po oko 14500 birača (do tog broja DS je došao deljenjem ukupnog broja upisanih birača u Vojvodini sa 120 mesta u Skupštini Vojvodine). Novi Sad bi, tako, imao 22, a Subotica, recimo, 9 VIJ. U predlogu DS, međutim, izostavljen je spisak i granice VIJ (čl. 5a); to bi verovatno bilo precizirano posebnom skupštnskom odlukom.

     

    [gview file=“http://vojvodjanska.rs/wp-content/uploads/2015/09/Radni-tekst-PSO-Izbor-poslanika-APV.doc“]

     

    Zamislimo na trenutak da će se na narednim pokrajinskim izborima primeniti upravo ovaj izborni model. Kako bi  izgledala njegova primena u praksi?

     

    1. Stranke prijavljuju izborne liste sa po maksimalno 120 kandidata, odnosno po jedan kandidat u svakoj VIJ. Na listi mora biti najmanje 1/3 kandidata manje zastupljenog pola (čl. 24);

    2. Birač na biračkom mestu dobija jedan glasački listić na kojem su imene i prezimena kandidata (poređani po azbučnom redosledu) koji su kandidovani u toj VIJ, te nazivi predlagača (stranke, koalicije, grupe građana); birač glasa samo za jednog kandidata na listiću (čl. 35);

    3. Nakon izbora, PIK utvrđuje koliko je glasova dobio svaki kandidat sa liste kandidata u svakoj od 120 VIJ, te sabira glasove kandidata jedne stranke/koalicije/GG osvojene svih 120 VIJ i time se dobija ukupan skor stranke na nivou čitave Vojvodine (čl. 43);

    4. Potom PIK sačinjava liste uspešnosti kandidata za svaku izbornu listu – drugim rečima, biće određen redosled kandidata svake stranke prema broju osvojenih glasova u procentima, od najboljeg ka najgorem kandidatu (čl. 45).

    5. Ukupan broj glasova (u apsolutnom iznosu) koje je osvojla stranka/koalicija/GG na nivou čitave Vojvodine, odnosno u svih 120 VIJ, važan je za postupak raspodele mandata strankama. U tome učestvuju stranke/koalicije/GG koje su prešle „izborni prag“ od 5 posto (za stranke i koalicije nacionalnih manjina i dalje važi „prirodni prag“), a za izračunavanje mandata primenjuje se, kao i dosad, D’Ontova formula (čl. 47);

    6. Potom, PIK pristupa dodeli mandata kandidatima s izbornih lista. Kako se to radi? Pa ako je, recimo, stranka X osvojila 45 mandata, u Skupštinu Vojvodine će ući 45 kandidata s te izborne koji su ostvarili najbolje rezultate (čl. 48). Najbolji skor u jednoj VIJ, međutim, nije garant ulaska u Skupštinu.

     

    Ukoliko bi poslaniku pre vremena prestao mandat, PIK bi taj mandat dodelio prvom narednom kandidatu sa iste liste uspešnosti (jedne sranke) kome prethodno nije bio dodeljen mandat poslanika (čl. 48)

    Što se tiče nedorečenosti ovog predloga, u njih svakako spada i odredba pomenutog čl. 48 u kojem imperativno stoji da 1/3 mandata jedne izborne liste ima biti dodeljeno pripadnicima slabije zastupljenog pola. Šta će se, recimo, desiti ako stranke ne budu imale dovoljno visokorangiranih kandidatkinja na listi uspešnosti?

    Inače, u toku izrade ovog predloga nezvanično se moglo čuti da su pojedine stranke, kao njihov conditio sine qua non eventualnog prihvatanja ovog izbornog modela, tražile da stranački organi dobiju pravo da sa liste uspešnosti izaberu do 1/3 budućih poslanika, bez ozbira na njihovu (ne)uspešnost na izborima.

    Ovakvo rešenje verovatno bi moralo da bude primenjeno i ukoliko se ne želi da odredba o najmanje 1/3 poslanica, ostane mrtvo slovo na papiru. No, ukoliko stranke budu insistirale na svom pravu da u Skupštinu po svaku cenu pošalju svoje odličnike (tzv. pretplaćene poslanike), a za odredbu o 1/3 poslanica ne bude drugačijeg rešenja, uticaj birača na budući sastav skupštine – biće manji od onog kojim se ovakav izborni sistem promoviše.

    Na još jedan, nimalo benigni aspekt predloženog izbornog sistema ukazuje Obren Markov, izborni matematičar i član tima koji je izradio izbornu odluku iz 2004. godine.

     

    „To je sistem koji drastično povećava mogućnost pojedinačne korupcije i on pogoduje jačim i bogatijim strankama“, direktan je Markov bio u izjavi Vojvođanskoj.

     

    Sasvim je izvodljivo, ukazuje Markov, da se stranka pre izbora dogovori s protivničkim kandidatom da dobije njihovu tihu podršku, i da mu na taj način dignu procenat, a samim tim i poboljšaju mesto na listi uspešnosti.

     

  • [INTERVJU, 2. deo] Ištvan Pastor: DS i LSV su u ovom sazivu potkopavale ideju autonomije Vojvodine

    [INTERVJU, 2. deo] Ištvan Pastor: DS i LSV su u ovom sazivu potkopavale ideju autonomije Vojvodine

    IMG_6346

     

    Vojvođanska: Prošle jeseni ste ocenili da se vladajuća većina u Vojvodini bavi samo sobom, odnosno sopstvenim opstankom, i to, moram da dodam,  nije samo vaš utisak. Davnašnje pukotine u odnosima u koaliciji u ovom mandatu su prerasle u na momente nepremostive provalije, razmenjivale su se teške reči i optužbe, dešavalo se da pri glasanju članice koalicije ne budu na istoj strani…Pa ipak, za vas je i pored svega toga crvena linija jedini put prekoračena kada je smenjena direktorica „Vojvodinašuma“ Marta Takač – tada ste svoj opstanak u koaliciji uslovili njenim vraćanjem na direktorsku poziciju. Zašto bi to, i pored očitog nezadovoljstva radom koalicije, bio jedini razlog za njeno napuštanje? Da li vas brine mogućnost da vas optuže da su vam u ovom mandatu funkcije bile važnije od toga što skupštinska većina nije stizala da se bavi drugim pitanjima ali i da ste time omogućili preživaljavanje koalicije, koju ste jednom okarakterisali kao – mrtvaca?

    Ištvan Pastor: Ne znam kada je to tačno počelo, ali znam dobro kada se sve završilo. Ako se dobro sećam, počelo je prošlog leta kada su gospoda Čanak i Tadić inicirali razgovore unutar koalicije da bi se videlo kako njen rad može da bude efikasniji. Pa je prošlo leto, pa je nastavljena praksa da odluke koje se predlažu Skupštini dobijamo kao rezultat svršenog čina. U jednom momentu, osetio sam se izigranim jer su partneri obećali da će doći na razgovore u septembru (2014. – op.a.), a onda se naprasno ispostavilo da za to nemaju vremena. Pa se sve to nastavilo kroz rekonstrukciju Pokrajinske vlade i pritiscima u vezi sa tim, pa kroz zaključke o obeštećenju za prodaju NIS-a, i kroz niz drugih stvari, sve po principu svršenog čina. I onda se sve to završava smenom Marte Takač, za koje i ovaj put moram da naglasim da nije bilo personalno već načelno pitanje. Ako je to, uslovno govoreći naša, dakle stranačka pozicija, onda ne vidim nijedan razlog zašto bi nam to bilo ko oduzimao. Znate, Marta Takač je na tom mestu bila 10 godina i svi su se povodom svakog godišnjeg izveštaja o radu „Vojvodinašuma“ pohvalno izjašnjavali o njenom učinku. Sve je to, zapravo, bilo usmereno ka tome da se dokaže da je SVM nesolidan parnter, da je SVM u suštini „trojanski konj“ SNS, pa se shodno tome permanentno i stvarala takva situacija i takav doživljaj.

    E da bismo posle svega seli za sto i tom prilikom ustanovili, i gospodin Čanak i ja, da smo bili izgirani, da je ta direktorska pozicija od strane DS bila dogovorena i sa Ligom i sa Savezom vojvođanskih Mađara. Ispostavilo se i da je sednica Pokrajinske vlade na kojoj je smenjena gospođa Takač bila izrežirana, da je to bila obična farsa koja je trebalo da pokaže kako je DS na čelu sa svojim predsednikom tobože nadglasan.

    I tada je sve praktično isplivalo na površinu.

    Za mene je fascinirajuće saznanje bilo da je DS sve ove godine radila i upravljala tokovima iz pozicije moći a po principu „zavadi pa vladaj“. To je izašlo na videlo na sastancima na kojima smo bili Čanak, Pajtić i ja. Liga i SVM su na tim sastancima podvukli crtu, rekli smo – u redu je, ovo sve zaboravljamo, nećemo na ovo više da se vraćamo i nećemo zarad ne znam ti ja čega da se više međusobno kidamo i nakon toga je usledila konsolidacija ljudskih i stranačkh odnosa unutar većine. Pri čemu, moram da kažem, sve to na efekat rada Vlade nije bitno uticalo. Čitavu priču o rada Vlade u značajnoj meri komplikuje činjenica da je na njenom čelu predsednik najveće opozicione stranke.

     

    IMG_6319

     

    Ali, na vaš račun su iz koalicije stizale optužbe i veoma teške reči koje nisu toliko imale veze sa „Vojvodinašumama“…

    To je sve bio deo scenarija kojim je trebalo da se dokaže da je SVM u suštini „trojanski konj“ SNS, kako je nesolidan parnter i tome slično. Posle svega, moram da kažem da mi je žao što je ova većina propustila priliku da iskoristi poziciju SVM. To očito nekome nije bilo u interesu.

    Ko je želeo da vas predstavi kao „trojanskog konja“ SNS?

    To je bila opšta pojava koju su kreirali naši koalicioni parnteri – ko je to započeo i kako se to odvijalo, o tome ne mogu da komentarišem jer nisam bio prisutan na tim razgovorima, ako ih je uopšte i bilo. Samo znam da kada smo konačno seli za sto da se ispostavilo da je ista roba prodavana i Ligi i nama i u toj situaciji smo videli da je vrag odneo šalu i da se igra pocinkovanim kartama. A, ko ih je terao da sve to rade, e to ne znam.

    Zašto javnost nije upoznata s epilogom serije sastanaka koje ste Čanak, Pajtić i vi održavali početkom ove godine? Posle trećeg sastanka najavljen je četvrti do kojeg, opet, nikad nije došlo…

    To pitanje može biti intrigantno za javnosti i novinare, ali za mene je značajnije to što su iz čitave priče izvučene određene pouke. Mislim da se nakon toga puno toga promenilo, da su napetosti splasnule, u nizu stvari je saradnja i usaglašavanje bitno bolje nego pre, a i više nema nametanja odluka bez prethodnih dogovora.

    Jedino nema poboljšanja u radu Pokrajinske vlade?

    Nema u smislu efekta i efikanosti u smislu onoga šta bi sve moglo da se uradi.

    Pa, zar to nije najvažnije?

    Naravno da jeste. Ono što je ogroman propust i ove skupštinske većine i ove Vlade, a moram da kažem i prethodne Vlade, jeste činjenica da nismo koristili ustavno pravo da iniciramo donošenje zhakona i ulažemo amandmane.

    Koristili ste, ali te inciijative obično nisu prolazile u Narodnoj skupštini.

    To nema veze, ustavna ovlašćenja se moraju koristiti bez obzira na to kakav će imati ishod. Da niste u pravu u pogledu ishoda pokazuje i ovo: ja sam tri puta zastupao inicijative Skupštine Vojvodine u Narodnoj skupštini i sva tri istupa su rezultirala veoma otvorenim i disciplinovanim raspravama koje su se usto odvijale u normalnom tonu. I sva tri puta se više doprinelo međusobnom razumevanju nego u prethodnim godinama i decenijama kroz pucanje preko nišana

    Propustili smo značajnu šansu da se neke stvari promene. Tu ne mislim na velika politička pitanja, već na to da nismo ništa preduzeli povodom nekih zakona o poljoprivredi, urbanizmu i drugim oblastima. Nije moguće da su sva ta zakonska rešenja bila idealna. Zašto resorni sekretarijati nisu to ispratili i nisu odreagovali? Ja sam bio spreman da kao predsednik Skupštine povodom svake takve inicijative zakažem sednicu u roku od 12 časova da bi se utvrdili amandmani, ali takve inicijative su izostajale.

    Da li pod propuštenom prilikom smatrate i to što Skupština još nije razmatrala nacrt zakona o finansiranju APV koji je utvrdila Pokrajinska vlada, iako je on odavno podeljen poslaničkim grupama? Da li je to oklevanje opravdano sa stanovišta da je najbolje rešenje da se to pitanje reši budućim ustavom?

    Mislim da smo tu imali nekoliko propusta, čak  – ako čovek želi da bude pošten – i obostranih. Imali smo jedan odbor koji je bio konstituisan pa nikad nije zaživeo, pa smo imali drugi odbor koji je bio konstituisan i koji je počeo da radi i manje-više je u tom operativnim radu zaokružio značajan deo problemtike. Onda je došlo do smene ministra i taj novi odbor praktično nije uspeo da nastavi rad. S druge strane, kad ste u poziciji rovovskog ratovanja naprosto ne može biti konstruktivnog zajedničkog rada, to je nespojivo. Prošlog septembra pokušao sam da udahnem život u tu priču, opozicija je došla na te razgovore ali se vlast nije ponela kao dobri Vojvođani – najavili su dolazak pa nisu došli. Ja sam do sada dva put inicirao razgovore o tome šta ćemo da radimo, kako ćemo i možemo li. Uiniću to još jednom i ako bude otvorenosti ići ćemo kao tome, mada ne mislim da je to realno, a ako ne – obavestiću Vladu o tome pa nek ona s tim nacrto povlači poteze kakve smatra da su potrebni. Ovaj Ustav je na snazi dok ne bude bio promenjen, pa tako ostaje obaveza da se pitanje finansiranja Vojvodine uredi zakonom. I to mora da se reši pre promene Ustava jer je to na mnogo dužem štapu. Ako mi budemo propustili tu priliku, ona ostaje narednom sazivu u kojem će verovatno biti izmenjen odnos snaga. Na kraju krajeva, imamo skupštinsku platformu koja je pregovaračka platforma za donošenje tog zakona, i neko će morati da kaže „ne, to više ne važi“, ili će morati da kaže „da, ona delom važi“ ili pak da u potpunosti važi.

    IMG_6374

     

    Učtivo pretpostavljam da ste na samitu lidera koalicije postigli dogovor koji podrazumeva da ćete se ,dok traje ova priča, uzdržavati od komentarisanja i kritike postupaka svojih koalicionih partnera. Pa ipak, moram da vas pitam ovo – da li smatrate da je preseljenje dispečerskog centra EPS u Novom Sadu adekvatna kompenzacija za gašenje „Elektrovojvodine“?

    Za gašenje „Elektvovojvodine“ nema kompenzacije. Čitava priča o „Elektrovojvodini“ je, inače, okončana onda kada su usvojeni strateški dokumenti o načinu restruktuiranja EPS-a, a to je bilo za vreme vlade Mirka Cvetkovića. Sve nakon toga je bio samo postupak sprovođenja tih strateških odluka Kažu neki istaknuti članovi iz DS – dok smo mi bili u Beogradu,  mi smo to u više navrata zaustavljali. To je u redu, ali svako zaustavljanje ima privremeni karakter, ali to je, ako hoćete, istovremeno i bespravno. Trebalo je promentii strategiju a ona, vidimo, nije promenjena. Mi  smo s prvom junom praktično izgubili „Elektrovojvodinu“: ono što je Skupština uradila krajem maja, to je klasična priča o Marku koji stiže kasno na Kosovo. Dakle, običan politički performans.

    U ovom mandatu SVM je glasanje protiv odluka koje su podržavali ostali partneri obrazlagao i time da nemaju smisla, i da su nepotrebne, pa čak i da se temelje na pogrešnim podacima. Zašto ste podržali zaključke o „Elektrovojvodini“ kad ste znali da je to priča o Marku i Kosovu?

    Zato što je to bila neka vrsta vrednosnog opredeljenja. Znate, sve to što je urađeno s „Elektrovojvodinom“ je protivno razumu: ugasiti najzdraviji deo EPS-a i pripojiti ga nečemu što je po brojkama manje uspešan, a samo zato što se nalazi u glavnom gradu, to je za mene principijelno neprihvatljivo objašnjenje. Ja o preseljenju dispečerskog centra u Novi Sad ne znam šta se dešava, ja, zapravo, i ne znam šta je to dispečerski centar jer ne poznajem način funkcionisanja EPS-a: da li je to kol centar ili centar skretničara ili nešto treće, ja to ne znam. Ali, onako razumem taj termin zvuči da je to jedno odeljenje, možda čak i ključno za EPS, no sigurno je da ne zvuči kao vraćanje pravnog subjektiviteta, kreiranje razvojne strategije, niti dalje unapređivanje tehnologije.  Ne verujem da se stvari mogu vratiti u pređašnje stanje, nije sve ovo rađeno 5-6 godina da bi sad neko reko „izvinite, pogrešili smo i sad ćemo vratiti sve na početak“.

    Pre 2012. vaša stranka se odvažavala da jedina glasa protiv budžeta u obe skupštine, s obrazloženjem da se uskraćuje ustavom zagarantovano finansiranje Vojvodine. Svojevremeno ste čak tvrdili da su manjinske stranke jedini nosioci ideje o široj autonomiji Vojvodine. U susret izglednim ustavnim priomenama, da li se nešto promenilo u stavu SVM prema autonomiji, osim što vaša stranka više ne glasa protiv budžeta? Postoji teza da su vam birači 2012. poslali poruku da autonomašenje prepustite drugim stranakama, svakako ne onim koji zastupaju interese nacionalnih manjina…

    Nismo mi to zapustili, možda smo samo manje bili skoncetrisani isključivo na tu temu. Ali, ima velike istine u tome da je autonomija Vojvodine još s početka 18 veka bila srpska autonomija unutar Habsburške monarhije. I zato to pitanje ne može da se rešava na relaciji manjinske i većinske politike, već je oko toga potrebno postići opštedruštveni konsenzus, kao uostalom i oko niza drugih važnih pitanja. Tekući razgovori oko promene političkog sistema su dobra stvar zbog toga što se prokreće javni govor i oko ove teme. Ne znam kakav će to sve imati epilog, ali mislim da je veoma važno što se krenulo u priču o tome kako menjati politički sistem.

    Ono što sam kao predsednik Skupštine i kao predsednik SVM mogao da uradim – da iniciram razgovore na brojne teme s aspekta popunjavanja ustavno-pravnih praznina, to sam permanentno i radio. To što u tome nisam bio uspešan, zbog toga što je deo vlasti rekao „pa, nećemo valjda da idemo kod njega na razgovor?“ – ja stvarno ne znam šta samo još mogao da uradim, osim da sam stao kod Miletića i vikao?

    Prebacivali su vam da niste podržali ni Deklaraciju o ustavnim i zakonskim pravima Vojvodine, niti Deklaraciju o potrebi pokretanja postupka izmene Ustava Republike Srbije ili donošenja novog…

    Nije se tu radilo o ideji autonomije, nije su tu radilo ni o tome da li SVM ostaje pri ranijim stavovima prema autonomiji – jer ostajemo. Tu se pre svega radilo o tome na koji način se čitava ta priča pokazuje. Mislim da je u ove tri godine, u svim tim momentima – i oko te nesrećne Deklaracije, i oko zaključka o obeštećenju Vojvodine zbog NIS-a, i u nekim drugim momentima – ideja autonomije Vojvodine svakim tim korakom potkopavana. Nije se doprinosilo jačanju opravdanosti te ideje, već su ti koraci bili kontrapodruktivni i takvim se potezima ideja autonomije samo činila smešnijom, ranjivijom, poniženijom nego što je ranije bila. I u tome vidim veliki problem.

    IMG_6327

     

    Očekujete li od SNS da u predstojećem postupku ustavnih promena uvaži zahteve za, ako ne širom autonomijom, onda barem za preciznim ustavnim definisanjem položaja AP Vojvodine?

    Pravo da vam kažem, nisam to merio…

    Dobro, šta vam instinkt kaže? SNS predvodi većinu od koje, na kraju krajeva, i zavisi usvajanje novog ustava.

    Instinkt mi kaže da se o tim pitanjima mora ozbiljno razgovarati. Videli smo ranije da  većinski stav u odnosu na preambulu i na ishitreni postupak donošenja ustava zarad rešavanja nekog pitanja za koje smo svi znali da se na taj način ne može rešiti – videli smo da to ne vodi napred, nego samo nazad. O ovim stvarima se morati razgovorati, ali to nije stvar stranačkog odnosa SNS sa SVM, već je to pitanje koje se dugoročno, u interesu građana i Srbije, mora urediti.

    Jeste li optimista prema tome kako će biti rešeno pitanje položaja Vojvodine u novom ustavu?

    Plašim se da neće biti u skladu s idejom koju mi zastupamo. Ali, mi smo manjinska stranka i mali igrač na političkij sceni. Ali, tu postoje članovi SNS iz Subotice, Zrenjanina, Novog Sada za koje verujem da imaju ista videnja Vojvodine kao i mi u SVM. Mi živimo u istoj ulici i ja prosto ne mogu da zamislim da je naše zastušanje stavova protiv ljudi koji na ovim prostorima žive s nama već stotinama godina.

    SNS se u jednom bitnom segmentu za SVM i mađarsku zajednicu pokazao kao partner kakvog niste imali u DS. Tu mislim na odavanje pošte stradalima u Čurugu, na Deklaraciju usvojenu u Skupštini Srbije, na poništavanje odluka Komisije za utvrđivanje zločina… Da li je vaše koaliciono partnerstvo i dalje čvrsto, imajući u vidu da nakon ovih važnih ali ipak simboličnih gestova za vašu zajednicu, nisu usledili i potezi koji bi poboljšali ekonomski položaj građana i time sprečili njihov masovni odlazak u EU. U čemu im značajno pomažu pasoši Mađarske za čije ste se dodeljivanje građanima izvan Mađarske gorljivo zalagali.

    Nije saradnja ono što treba da se ocenjuje, već ukupan učinak. I mi time nismo zadovoljni, verujem kao ni ostali. Ovde se, međutim, ne radi ni o odnosu prema SVM ni prema Vojvodini – nažalost, čitavo srpsko društvo blizu dna. Danas trpimo posledice pogrešnih političkih poteza u prethodnom periodu u kojem smo pojeli kompletan prihod od privatizacije kroz povećane plate i penzije. Kada smo imali te prihode, živelo se bolje s prividom ogromnih koraka ka boljitku; kada smo te prihode pojeli, počeli smo da se približavamo dnu. Uz sve to pojavila se kriza u svetu pri čemu je veoma teško definisati šta se tu dešava: imamo najezdu desetina hiljada migranata, potpunu destabilizaciju prilika, kao i suočavanje s tim da principi na kojima je do sada počivao svet nisu više principi iz kojih se mogu pronalaziti odgovori na današnje probleme. U takvoj situaciji siguran sam da niko ne može biti zadovoljan. Iz tog razloga, svi oni koji imaju mogućnost da traže egzistencijalnu sigurnost negde druge, on to i rade. I ja ih zbog toga ne osuđujem.

    Pasoš Mađarske je inicijalno zamišljen da predstavlja svedočanstvo o pripadnosti mađarskom nacionalnom korpusu, a u međuvremenu je postao spasonosna karta, i to ne samo za vojvođanske Mađare. Govori se da 40 ljudi svih starosnih dobi dnevno napušta Suboticu, a situacija nije bolja ni u drugim mestima…

    Da, velike su brojke…Ali, to je posledica situacije u kojoj se nalaze građani Srbije.

    Da li vaši sunarodnici prema vama osećaju zahvalnost zbog toga što, zahvaljujući mađarskom pasošu koji ste im obezbedili, mogu da odu u zemlje Evropske unije, ili pak blagi prezir jer ovde ne mogu da ostanu i pristojno žive?

    Ne vidim da postoji ubeđenje da smo mi kao stranka krivi za situaciju u kojoj se nalazi Srbija. Mi smo ušli u koaliciju sa SNS s ambicijom da tamo gde možemo pomognemo, kako čitavoj zemlji tako i regionalno. Jer, ako mi o sebi ne vodimo računa, ne vidim ko će.

    Mnoge je šokiralo vaše razumevanje za podizanje zida na granici s Mađarskom, pretpostavljam da su očekivali da ćete u odnosu na druge pokazati više empatije prema onima koji svoju zemlju napuštaju bežeči od rata. Otkud takav stav, u čemu ste, mislim, usamljeni u Srbiji?

    Svestan sam toga. Voleo bih da izbegnem poziciju u kojoj sam između čekića i nakovnja; dosta smo u proteklih 25 godna bili u stoj situaciji. Ozbiljno sam zabrinut nad onim što se dešava. Ozbiljno sam zabrinut i nad tim što će Nemačka u ovoj godini uvećati broj stanovnika za jedan procenat, to je nekih 800.000, i to ljudima koji su iz drugog kulturnog podneblja, koji ne poznaju jezik, i pri tome se ne zna ko se sve nalazi među njima. S druge strane, da je to kraj priče o egzodusu, pa u redu, ali tvrdi se da je trenutno u pokretu 50-60 miliona ljudi. Pitam se, šta ćemo da radimo po tom pitanju, da li neko planira da se tim problemom ozbiljno pozabavi?

     

    IMG_6357

     

    Stvarno mislite da podizanje zida na granici može da reši taj problem te da može da spreči migrante da stignu do željene destinacije?

    A šta je rešenje? Ako EU odluči da počne da vraća migrante, a hoće jer nema tolike apsorpcione kapacitete, šta ćemo da radimo sa nekih 100.000 ljudi koliko je u proteklih godinu i po prošlo kroz Srbiju, a koji će nam biti vraćeni?

    Da li mi, možda, treba da počnemo za razmišljamo o podizanju zida?

    Neko negde treba da podigne zid. Ne može više da vlada princip po kojem SAD „rešavaju“ probleme u Africi, Avganistanu i drugde tako da to pokreće lavinu ljudi s kojoj niko ne zna šta da radi. Znate šta, ja imam empatiju prema tim migrantima, ali šta ja treba da kažem našim ljudima u čijem dvorištu migranti spavaju i i čije voće beru, koji mi kažu – pa, pošto se ne zna ko su ti ljudi, mi to voće više nećemo da jedemo!? Šta ćemo da radimo s opasnošću od zaraza?

    Ja sam zgrožen time što protivpravno ponašanje, u vidu bespravnog prelaženja granica, širom EU dobija legitimet. Postoji potom i to licemerje u vezi sa budućim zidom na granici sa Mađarskom jer se zaboravlja na to da je EU finansirala izgradnju zida između Bugarske i Turske. Zaboravlja se i na zid između Izraela i Palestine, SAD i Meksika, što sve čini da se stvori utisak o tome da se problemi rešavaju po različitim aršinima.

    Ja ne zagovaram izgradnju zida, ja se zalažem pre svega za to da se pošalje signal da se ovim problemom neko konačno mora početi ozbiljno baviti.

     

    /kraj/

     

    Fotografije: Szilárd Kovács

  • [INTERVJU] Ištvan Pastor: Odluku o raspisivanju izbora doneću u skladu sa svojom savešću

    [INTERVJU] Ištvan Pastor: Odluku o raspisivanju izbora doneću u skladu sa svojom savešću

    IMG_6345

     

    Ako bi se prihvatilo poređenje koje je izneo moj sagovornik – da je mesto predsednika Skupštine AP Vojvodine poput pozicije kapetana broda, za Ištvana Pastora (SVM) bi se moglo reći da ga je, za razliku od njegovih prethodnika na tom mestu od 2000. godine, zadesio usud da tokom većeg dela svog mandata Skupštinu vodi po nemirnom moru, uz stalno smirivanje tenzija među „posadom“. Povrh svega, s mogućnošću da, opet za razliku od ranijih „kapetana“,  putovanje ovog  broda – traje kraće nego što to mnogi priželjkuju.

    O tome i  ključnim trenucima Sedmog saziva kojim predsedava, kao i o mnogim drugim pitanjima, Ištvan Pastor je govorio u opširnom intervjuu za Vojvođansku, koji će iz tog razloga biti objavljen u dva dela.

     

    Vojvođanska: Skupština Vojvodine je 22. juna ušla u poslednju godinu mandata. Iskusni ste političar i znam da ste tokom svih ovih godina vrsno ispolirali politički instinkt. Šta vam on – instinkt ,dakle – govori: da li će naredni saziv Skupštine Vojvodine biti izabran na redovnim izborima, na proleće 2016, ili pak za nekoliko meseci, na prevremenim izborima?

    Ištvan Pastor: Prevremenih izbora neće biti jer smo mi i kalendarski u izbornoj godini. Znate, nije bilo lako dovesti ovaj brod nadomak luke jer je u pojedinim momentima bilo strahovitih vetrova koji su duvali sa različitih strana, a sa zajedničkom ambicijom da se u nekom trenutku ovaj brod nasuče. Nije to bila permanentna pojava, ali u ove tri godine bilo je dve-tri takve situacije koje su nosile u sebi ozbiljnu opasnost od destabilizacije Skupštine. A kad se Skupština destabilizuje,  onda se destabilizuje i kompletna politička scena.

    Jedna od takvih situacija sasvim sigurno je bila kada se pojavio predlog deklaracije o zaštiti ustavnih i zakonskih prava AP Vojvodine, koji se nenajavljeno i iz vedra neba našao u žiži političke realnosti Srbije. Druga, takođe veoma značajna situacija usledila je nakon odluke Ustavnog suda Srbije o neustavnosti delova Statuta APV a povodom rešavanja veoma složenog političkog problema oko usaglašavanja Statuta s odlukom Suda. Upravo na te situacije sam mislio kada sam rekao da su duvali različiti vetrovi iz različitih pravaca, i uz različite ambicije, ali s ciljem poptunog poremećaja odnosa. I, posmatrajući stvari s tog aspekta, a moram da kažem da je bilo još takvih momenata, postigli smo zadovoljavajući učinak jer smo došli nadomak luke.

    Kad god da budu održani naredni izbori, da li za nekoliko meseci ili na proleće iduće godine, oni svakako neće biti prevremeni. Za raspisivanje izbora postoji poslednji rok, a to je 90 dana pre isteka mandata saziva, ali do toga, pošto smo u izbornoj godini, može da dođe i ranije.

    Koliko ranije? Toliko ranije izbori budu održani u decembru?

    Ne bih da se bavim bacanjem pasulja i gledanjem u sliku koja nastaje nakon što pasulj padne na zemlju. Poznato mi je da postoje ta nagađanja –  te da će izbori biti održani u decembru, pa u januaru, februaru…Ono što je sigurno je to da će oni biti održani praktično pri kraju kalendarskog četvorogodišnjeg mandata. U pogledu raspisivanja izbora voleo bih da tom pitanju pristupimo racionalno i da se svi potrudimo oko postizanja dogovora o tome da pokrajinski izbori budu održani istovremeno s lokalnim izborima. Smatram da nema rezona da se razbija čitava politička scena i da se nakon jednih izbora ubrzo krene u kampanju za druge, i da se pritom neracionalno troši novac i da se bez razloga građanima kidaju živci.

    E, sad da li ćemo i uspeti da potignemo takav odgovor, o tome sad ne mogu da govorim.

    Ukoliko jedna strana – ona koja je u Skupštini Vojvodine u opoziciji a u državi na vlasti – bude insistirala na spajanju izbora, a u vojvođanskoj vladajućoj koaliciji takav predlog bude odbijen, da li vi, pozivajući se na tu racionalnost, ipak možete da raspišete izbore za, recimo, 20. decembar?

    Nisam siguran u to da li je bilo koji datum koji se pominje u realnoj ravni ili je u pitanju deo političke svakodnevnice.

    Pitanje je kako ćete postupiti ukoliko vaši koalicioni partneri u Pokrajini budu insistirali na tome da se izbori raspišu u poslednjem roku, pa i po cenu da se pokrajinski i lokalni ne održe istovremeno?

    Odluku o raspisivanju izbora doneću u skladu sa svojom savešću, pa kome se svidi, svidi, a kome ne, šta da im radim.

     

    IMG_6328

     

    Da li je bilo pritisaka na vas i SVM da i ranije dođe do raspisivanja pokrajinskih izbora?

    Ne, nikada nije bilo takvih pritisaka. Čak moram da vam kažem da ta ambicija, ako je uopšte postojala, nikada nije bila tema razgovora; sa mnom sigurno nije bila. Inače, značajno davno je među strankama postignut prećutni konsenzus o tome da ne ide na prevremene izbore, pre svega zbog toga što imamo sasvim dovoljno problema i da to ne bi trebalo da se uvećava dodatno izbornom kampanjom. To, dakle, nikad nije bila realna politička opcija. Da li su neki o tome razmišljali i to javno zagovarali – jesu. Čak sam i ja u nekim momentima govorio da je to moguće – ali ne kao o nečemu što je na dohvat ruke, već kao o realnosti u onim momentima za koje sam rekao da su u ozbiljnoj meri uzdrmavalii političku scenu. Ali, to pitanje se nikad nije ozbiljno razmatralo.

    Ako je išta obeležilo višestranačku epohu Skupštine Vojvodine onda je to svakako sklonost vladajuće većine da nove izborne odluke usvaja neposredno pred raspisivanje pokrajinskih izbora.  Ipak, poslednja koja je doneta već je godinu dana na snazi. Znači li to će naredni izbori održati po tzv. čistom proporcionalnom sistemu ili slutite da postoji šansa da i ovaj saziv dokaže privreženost tradiciji?

    Moje duboko uverenje je da je postojeći izborni sistem korak unazad u odnosu na traganje za pravničnim izbornim sistemom. Moguće je da nekim strankama koje su glasale za takvu izbornu odluku to ide u prilog. Moje iskustvo, međutim, govori da ako je neka stranka respektabilna, onda će ona to pokazati kroz izborni rezultat, ma kakav da je izborni sistem. Ne kažem da je prethodni sistem bio savršen, ali mislim da je greška što je promenjen. Trebalo je raditi na njegovom profinjavanju, jer je kombinovani sistem, po mom sudu, najpravičniji – on iskazuje i snagu stranke i kvalitet kandidata.

    Da li možete da pretpostavite koji je bio motiv da se još prošlog juna izmeni izborni sistem?

    Ne mogu o tome da govorim, pošto sam, kao što znate, bio na drugoj strani, onoj koja je glasala protiv te odluke. Mislim da je u tom momentu prevagnula ambicija da se pokaže da postoji alternativna većina u Skupštini. Ta inicijativa je krenula od LSV, koja primenu sistema zagovara odavno, i  koja je onda uspela da ubedi još neke stranke da svojim glasovima pomognu usvajanju te odluke. Naposletku, plaćena je previsoka cena jer, ako ništa drugo, kao posledica brzopletosti i nedovoljnog sagledavanja cele priče, Skupština sada radi sa 119 umesto 120 poslanika.

    Ali, u svemu tome postoji još jedan princip o kojem mora da se vodi računa – da se izborni sistem ne menja u izbornoj godini. Pre ulaska u izbornu godinu, pokušavao sam prošle jeseni da okupim stranke na razgovor o važnim pitanjima za Vojvodinu, pa i o izbornim pravilima. I sad upravo oni koji nisu želeli da dođu na taj sastanak, tu mislim na DS, sada zagovaraju, ili će to tek učiniti, izmenu postojeće izborne odluke.

    Dakle, vi ne isključujete mogućnost da će biti inicirane izmena izbornog sistema?

    Ne isključujem tu mogućnost zato što smo u izbornoj godini i zato što to može da bude tema na kojoj će se pokazivati politički bicepsi. Ali mislim da u nekim momentima ti kvazistranački interesi moraju da budu potisnuti.

    Ako dobro razumem, vi ne biste podržali eventualnu inicijativu za izmenu izbornog sistema ?

    Ponoviću, mislim da u izbornoj godini nije korektno menjati izborna pravila, jer ako uvedete  taj princip, onda se može desiti da ta pravila budu promenjena na samo mesec dana pred zbora. Samo iz tog razloga, a ne zbog toga da li mi se sviđa postojeći izborni sistem ili ne, ja ne bih bio sklon da podržim takvu inicijativu.

    Kad smo kod te izborne odluke, lično smatram da je ona u priličnoj meri – više od čestih poslaničkih transfera s neobjašnjivim motivima – kompromitovala ovaj skupštinski saziv. Kako je uopšte bilo moguće da Skupština, bez ijednog glasa upozorenja na posledice, usvoji izbornu odluku koja onemogućava dopunske izbore po većinskom sistemu? Na kraju krajeva, Skupštini se upravo to nedavno dogodilo, kada je jedan večinski poslanik podneo ostavku. Zašto u međuvremenu niste ispravili taj propust? Zar dostojanstvo Skupštine i valjanost njenih odluka ne bi trebalo da budu važniji od eventualnih stranačkih kalkulacija o, recimo, terminu izbora?

    Ne bi se složio s vama u oceni, pošto je to samo jedan detalj u čitavoj priči. Ako se sećate, sednica na kojoj je usvojena nova izborna odluka bila je posvećena čarobnom događaju – da postoji alternativna većina sastavljena od predlagača odluke – LSV, SNS, SRS, DSS i SPS. I onda su isti ti u Skupštini Srbije počeli zagovarati sistem koji su nekoliko dana ranije uništili u Skupštini Vojvodine. Dakle, nije se tu radilo o usvajanju nove izborne odluke već o manifestovanju političke snage.

     

    IMG_6362

     

    Ali, to ne umanjuje činjenicu da je Skupština usvojila faličnu odluku?

    Ta njena formalno-pravna faličnost ogledala u nemogućnosti raspisivanja dopunskih izbora po većinskom sistemu, ali ta faličnost nakon godinu dana polako gubi negativnu posledicu budući da će se naredni izbori organizovati u potpunosti po proporcionalnom sistemu.

    Moram i naredno pitanje da započnem s „kako je uopšte moguće…?“. Dakle, kako je uopšte moguće da jedan skupštinski odbor, reč je o Odboru za administrativna i mandantna pitanja, jedini od svih 19 odbora, bezmalo tri godine radi u potpunoj tajnosti – da ne poziva novinare na sednice niti da o svom radu obaveštava javnost?

    Nisam siguran u to da je to karakteristično samo za ovaj mandat, mislim da tu postoji kontinuitet iz prethodnog saziva.

    Dobro, ali da li ste mogli da utičete na to da se taj kontinuitet prekine?

    Mogao sam da utičem kroz ukazivanje na to, ali svaki odbor samostalno donosi odluku o tome da li će sednice biti otvorena za javnost ili neće.

    Ali u tom odboru tvrde da takva odluka nikad nije doneta…

    Ponavljam, to nije pravilo koje je uvedeno u ovom sazivu.

     

     

     

    U drugom delu intervjua za Vojvođansku, koji će biti objavljen sutra, predsednik Skupštine Vojvodine govori o:

    • odnosima u vojvođanskoj vladajućoj koaliciji
    • o tome ko ga je prozvao „trojanskim konjem“ SNS
    • ukidanju „Elektrovojvodine“ i prebacivanju dispčerskog centra EPS u Novi Sad
    • stavovima SVM prema autonomiji Vojvodine
    • rezultatima koalicionog partnerstva sa SNS
    • ideji da se na granici Srbije i Mađarske podigne zid

     

    Fotografije: Szilárd Kovács

  • Kako je skupštinski odbor nakon tri godine zavoleo javnost (u tri koraka)

    Kako je skupštinski odbor nakon tri godine zavoleo javnost (u tri koraka)

    Nakon 66 sednica u skupštinskom sazivu koji je konstituisan pre 34 meseca…

    Nakon što je Vojvođanska pre mesec dana objavila tekst Skupštinski odbor koji ne voli javnost

    …dogodili se ovo:

     

    1. NAJAVA, 20. april 2015.

     

     

    Admodbor

     

    2. SEDNICA ODBORA, 21. april 2015.

     

    sednicaodbora1

     

    sednicaodbora

     

    Među prisutnim novinarima bila je i ekipa RTV. Ovo je njihov izveštaj se sednice.

     

     

    3. SAOPŠTENJE, 21. april 2015.

     

    Admsaop

     

     

     

    I dalje vas posmatramo.

     

     

     

     

  • Skupština ostaje bez jednog poslanika. Da, notar je (ipak) podneo ostavku.

    Skupština ostaje bez jednog poslanika. Da, notar je (ipak) podneo ostavku.

    Skupština Vojvodine bi od naredne sednice, koja je zakazana za 28. april, mogla nastaviti da radi u „krnjem sastavu“.

    Naime, ovom blogu je u Skupštini Vojvodine potvrđeno da je pokrajinski poslanik Pokreta socijalista Zoran Tanasković, koji je 30. marta položio zakletvu za javnog beležnika, danas iza podneva podneo ostavku na poslaničku funkciju.

     

    notar

    Notaru notarevo, poslaniku…(preuzeto sa dijalog.net)

     

    Prema čl. 53 PSO o izboru poslanika, prestanak mandata konstatuje se na prvoj narednoj sednici nakon podnošenja ostavke; u ovom slučaju to bi trebalo da se desi idućeg utorka.

    Da li će se to i dogoditi, za sada nema zvanične potvrde.

    U telefonskoj izjavi za Vojvođansku – konačno! – Tanasković je potvrdio da je podneo ostavku „kako bi mogao nesmetano da obavlja javnobeležničku delatnost“.

    On je, inače, na podlednjoj sednici vojvođanske skupštine prvi put pristao da govori za Vojvođansku i tom prilikom je potvrdio da je 30. marta položio zakletvu pred ministrom pravde Nikolom Selakovićem (do tada taj podatak nije bilo moguće proveriti).

     

    notartvit

     

    Tom prilikom je naveo i da je odmah nakon položene zakletve zatražio mišljenje Agencije za borbu protiv korupcije o postojanju eventualnog sukoba interesa između poslaničke i javnobeležničke funkcije.

    Na odluku o tome da se pozdravi sa Skupštinom Vojvodine, kako je potvrdio, nije uticalo mišljenje Agencije, već stav Javnobeležničke komore.

     

    Stav Javnobeležničke komore je da ne mogu da počnem da radim kao beležnik dok ne dobijem mišljenje Agencije za borbu protiv korupcije, a kako to mišljenje još nije stiglo, odlučio sam da podnesem ostavku, čime i prestaje potreba za ocenjivanjem eventualnog sukoba interesa, kazao je Tanasković.

     

    A sada ona najinteresantnije, o čemu je Vojvođanska već pisala: o možebiti „krnjem sastavu“ i razlogu za takvo stanje.

    Ukoliko Skupština u utorak konstatuje prestanak mandata Tanaskoviću, predsednik Skupštine Vojvodine neće moći da raspiše dopunske izbore u Izbornoj jedinici 43 Plandište.

    Tanasković je, naime, 2012. izabran na većinskim izborima, kao kandidat Demokratske stranke. U PS je prešao u oktobru prošle godine.

    Međutim, prema važećoj PSO o izboru poslanika u Skupštinu AP Vojvodine ne postoji mogućnost raspisivanja dopunskih izbora po, je li, većinskom sistemu.

    U najkraćem: pri pisanju pomenute odluke nije se vodilo računa o tome da bi nekom većinskom poslaniku mogao prevremeno prestati mandat u Skupštini Vojvodine. Zbog optiranja za drugu funkciju, recimo.

    Na faličnu odluku ali i o mogućem problemu po Skupštinu koju bi izazvalo interesovanje poslanika Tanaskovića za notarsku funkciju, Vojvođanska je pisala u dva navrata: u decembru i pre tri nedelje.

    Do naredne sednice, srećom, ima još vremena da se ovaj kolosalni propust ispravi. Ostaje, međutim, i dalje pitanje: zašto to, čak i kad su mnogi poslanici naknadno postali svesni toga kakvu je odluka usvojena juna prošle godine, do sada ipak nije bilo učinjeno?

  • Skupštinski odbor koji ne voli javnost

    Skupštinski odbor koji ne voli javnost

    Od početka ove godine na snazi je propis koji u jednom svom članu ukinuo dosadašnji limit za broj poslanika s pravom zapošljavanja u Skupštini AP Vojvodine. Teoretski, od 1. januara 2015. pravo na zapošljavanje ima svih 120 vojvođanskih poslanika.

    Van Skupštine Vojvodine sa tom interesantnom promenom, međutim, do danas je uspeo da se upozna samo onaj deo javnosti koji redovno čita „Službeni list APV„.

    Ništa bolje stvari ne stoje ni unutar Skupštine Vojvodine. U neformalnim razgovorima po skupštinskim hodnicima tokom prošlonedeljnih zasedanja, od jednog broj poslanika moglo se čuti da su a) iznenađeni i da su b) prijatno iznenađeni ovom novinom.

    Tu novinu sadrži Odluka o primanjima poslanika u Skupštini AP Vojvodine koju je usvojio Odbor za administrativna i mandantna pitanja na sednici održanoj 22. decembra prošle godine. Odluka je objavljena u Službeni list APV br. 54-2014.

    U članu 3. te odluke, pored ostalog, stoji:

     

    U radnom odnosu u Skupštini mogu biti: predsednik Skupštine, potpredsednici Skupštine, predsednici skupštinskih odbora i poslaničkih grupa, na lični zahtev i poslanici, na predlog poslaničke grupe, a u skladu s mogućnostima budžeta AP Vojvodine.

     

    Do ove odluke, počev od marta 2007. godine, pravo na stalni radni odnos imali su predsednik Skupštine, potpredsednici Skupštine, predsednici skupštinskih odbora i do 50% poslanika, srazmerno stranačkoj zastupljenosti“. (Službeni list APV br. 04-2007)

    Međutim, i pored uklanjanja limita za broj stalno zaposlenih poslanika, ove godine ipak neće biti moguće da se zaposle svi oni koji bi to želeli. Kvaka je u – „u mogućnostima budžeta“.

     

    Pokrajinskom skupštinskom odlukom o budžetu APV za 2015. godinu planirana su sredstva za plate 85 izabranih lica. Prema evidenciji Pokrajinskog sekretarijata za finansije, radni odnos u Skupštini zasnovan je sa 73 izabrana lica. Prema tome, broj poslanika za koji su budžetom APV odobrena sredstva za plate, a koji prema našoj evidenciji do 12. februara nisu zasnovali radni odnos u Skupštini APV, je 12.

     

    (iz odgovora Pokrajinskog sekretarijata za finansije dostavljenom blogu Vojvođanska)

     

    tabela plate

    (iz odgovora Pokrajinskog sekretarijata za finansije dostavljenom blogu Vojvođanska)

     

    Kad je reč o pravima pokrajinskih poslanika, uključujući tu i njihove plate, mediji s vremena na vreme uživaju u tome da upoređuju prava sa malim obimom poslaničkih aktivnosti i obaveza. Upkos tome, postoje ipak opravdani razlozi za širenje mogućnosti za zapošljavanje svih poslanika u Skupštini Vojvodine; za ovu priču to, međutim, nije toliko važno.

    Ovde je, naime, bitan način na koji se javnost obaveštava, tačnije – ne obaveštava, o ovakvim potezima. A ignorisanje i isključivanje javnosti Odbor za administrativna i mandantna pitanja odavno je (prećutno) usvojio kao svoj modus operandi.

    Postavši ujedno tako najtajanstveniji među 19 skupštinskih odbora.

    Od 22. juna 2012, kada je konstituisan tekući saziv Skupštine, taj odbor održao je 65 sednica – poslednju 13. marta ove godine.

    I sve one, tako stoji u odgovoru Skupštine Vojvodine dostavljenom ovom blogu, održane su bez prisustva medija. Iz prostog razloga – jer mediji nikad nisu ni bili pozivani na sednice. Za razliku od sednica svih ostalih skupštinskih odbora.

    Sa sednica Odbora za administrativna i mandantna pitanja, dalje, nije objavljeno nijedno saopštenje. Za razliku od sednica svih ostalih skupštinskih odbora.

    Pa tako, da su medijima bile uredno najavljivane sednice tog odbora, verovatno bi na jednoj,  početkom decembra, mogli da saznaju da se predlogom skupštinskog budžeta, a njega utvrđuje upravo taj odbor, traži više para u pokrajinskoj kasi za plate poslanika. A onda bi već narednoj bili u prilici da se upoznaju sa odlukom koja podržava takav predlog i ujedno formalno ukida ograničenje za broj poslanika s pravom na stalni rad u Skupštini.

    Kao akt odbora, ta odluka nije razmatrana u plenumu, dakle na samoj sednici Skupštine Vojvodine, pa javnost – koliko ni sami poslanici – čak ni na taj način nije o tome mogla da sazna.

    Mogli su, svi oni – jedino ako su pasionirani čitaoci „Službenog lista APV“.

    I, na kraju, najvažnije pitanje: ko je omogućio ovom odboru da bezmalo tri godine JEDINI ne oseća ama baš nikakvu obavezu da putem medija ili saopštenja informiše javnost o svom radu?

    Za takvo postupanje, međutim, do sada niko nije uspeo da pruži prihvatljivo obrazloženje.

    Nadležnosti Odbora su zaista takve da ne zahtevaju isključivanje javnosti. Ali, stvarno ne znam kako je došlo do toga da se mediji ne pozivaju na sednice. Mislim da je to praksa koja je nasleđena iz prethodnog saziva Skupštine“, objašnjava Miloš Gagić, predsednik Odbora za administrativna i mandantna pitanja od saziva 2008-2012. sve do oktobra prošle godine, kada je smenjen (naravno, iz posve drugih razloga).

    U članu 26. PSO o Skupštini AP Vojvodine navodi se, inače, da su „sednice odbora Skupštine javne, osim ako za pojedinu sednicu odbor ne odluči drugačije“.

    „Ne, nikada Odbor nije doneo odluku o tome da se na sednice ne pozivaju mediji, potvrđuje Gagić, inače član poslaničkog kluba NDS, kao i sadašnji predsednik, Robert Santo. Da stvar bude bizarnija, Gagić navodi i da tokom njegovog mandata „niko od članova odbora nije ni postavio pitanje o tome zašto na sednicama nema ama nijednog novinara“.

    Možda samo ne žele…da ih bilo ko uznemirava u radu?

     

    donotdisturb

     

     

    (preuzeto sa www.etsy.com)