Ознака: Ištvan Pastor

  • Sednica u toku kampanje? Ne, ne bi bilo prvi put.

    Sednica u toku kampanje? Ne, ne bi bilo prvi put.

    U mesecu kada se održavaju redovni pokrajinski izbori najavluje se da bi Skupština Vojvodine mogla da održi još jednu (inače 52. po redu) sednicu.

    Ne, to ne bi bila vanredna sednica.

    Ne,  za (neočekivano) okupljanja pokrajinskih poslanika u vreme trajanja kampanje ne bi se smelo reći ni da je bez presedana.

    PSO o Skupštini AP Vojvodine, naime, poznaje samo termine (redovna) sednica, svečana sednica i tematska sednica (čl. 24). Nigde ni reči o vanrednoj sednici.

    Takođe, vojvođanski propisi ne prave problem oko održavanja sednica pokrajinske skupštine i nakon raspisivanja izbora: mandat poslanika traje do izbora novog saziva. U praksi, međutim, problem oko održavanja sednice tokom kampanje može da predstavlja nezainteresovanost poslanika da dođu u Novi Sad (zbog učešća u kampanji ili iz nekog drugog, recimo, ličnog razloga) – ukoliko bi to uzelo previše maha, mogao bi biti doveden u pitanje neophodan kvorum za otvaranje sesije.

    Istina, održavanje sednice u toku kampanje jeste neuobičajeno, ali u 24 godina istorije višestranačke Skupštine Vojvodine pamti se i takav slučaj.

    Izbori za Skupštinu Vojvodine 24. septembra 2000. godine raspisani su 27. jula. Svoju poslednju, 16. sednicu Treći saziv vojvođanske skupštine održao je 31. jula 2000. godine.

    [gview file=“http://vojvodjanska.rs/wp-content/uploads/2016/04/zapisnik-16.pdf“]

    Zapisnik sa 16. sednice održane 31. jula 2000.

     

    Trajala je, prema zapisniku, tačno pola sata i na njoj se raspravljalo samo o jednoj tački dnevnog reda: izbor predsednika, sekretara i članova Pokrajinske izborne komisije i njihovih zamenika.

    S ozbirom na to da su izborne radnje za izbore 2008. zvanično počele 20. marta, sednice Skupštine Vojvodine održane u 10. i 18. marta te godine ne ulaze u presedane, iako je te izbore predsednik Narodne skupštine, fakat, raspisao još 29. decembra 2007. (više o ovome u ovde). Obe martovske sednice, inače, imale su obiman dnevni red jer Skupština nije zasedala gotovo sedam meseci!

    Iako nakon bezmalo 16 godina funkcionisanja vojvođanska vladajuća koalicija broji svoje poslednje dane, između DS, SVM i LSV, tvrde mediji, postoji saglasnost o tome da je potrebno sazvati sednicu Skupštine Vojvodine – čak i usred kampanje – na kojoj bi se raspravljalo o problemu uzurpacije državnog poljoprivrednog zemljišta.

    Ostalo je još da utanačimo datum održavanja, ali stekao sam utisak o tome da bi sve tri stranke vladajuće koalicije želele da to bude već iduće nedelje, izjavio je za Vojvođansku Dušan Jakovljev, šef poslaničke grupe LSV u Skupštini Vojvodine i potpredsednik vojvođanske skupštine.

    Ta stranka je inicirala održavanje skupštinske sesije neposredno nakon hapšenja paora iz Gakova, a Pokrajinska vlada je, na temelju ligaške inicijative, ove nedelje usvojila predlog zaključaka i uputila ih Skupštini na usvajanje. O tome se prethodno izjasnio i resorni skupštinski Odbor.

    Zaključak Vlade Srbije, čije povlačenje tražimo, važi do 1.maja, i mi moramo da do tada  iskažemo svoje protivljenje daljoj uzurpaciji poljoprivrednog zemljišta. Igrom slučaja, u toku je izborna kampanja, no ovo je pitanje od najvećeg značaja za Vojvodinu, poručio je Jakovljev.

     

    jakovljev

    Dušan Jakovljev (preuzeto sa lsv.rs)

     

    Na pitanje koje su šanse da na eventualno predstojećoj sednici  bude obezbeđen kvorum za donošenje odluka, šef poslaničke grupe LSV bez okolišanja odgovara:

    Šanse su 100%.

    Hm, jesu li?

    Potvrđujući da je primio predlog zaključaka Pokrajinske vlade, predsednik Skupštine Vojvodine i lider SVM, Ištvan Pastor kaže da u tom dopisu, međutim, nije zatraženo hitno zakazivanja skupštinske sednice,  te ocenjuje da otuda njeno održavanje u ovom sazivu – nije izvesno.

    Još nisam odlučio o tome da li ću sednicu zakazati u narednom periodu ili će ova tema biti ostavljena za naredni saziv, objašnjava Pastor u izjavi za Vojvođansku.

    Jedan od razloga, kako navodi, za uzdržanost u vezi sa zakazivanjem sednice jeste i sumnja u mogućnost obezbeđivanje kvoruma. Potreban broj prisutnih za početak rada sednice dosad su obično obezbeđivali poslanici većine – DS (49 poslanika), LSV (10) i SVM (7).

    Dobio sam informaciju iz DS o tome da u toj stranci nisu sigurni u to da li bi svi njihovi poslanici, a različiti razlozi su posredi, došli na zakazanu sednicu. Mogu samo da vam kažem da bi na toj eventualnoj sednici svi poslanici SVM bili prisutni.

    Ako među poslanicima većine zaista nije upitna volja u pogledu održavanja sednice, pitanje je zašto dosad nisu iskoristili poslovničku mogućnost (čl. 78) – sa najmanje 25 poslaničkih potpisa, inicijativa za sazivanje sednice ne bi ostavila Pastoru izbor.

    Oh, wait…

  • Kampanja za pokrajinske izbore trajaće kratko. Ali neće biti najkraća u istoriji.

    Kampanja za pokrajinske izbore trajaće kratko. Ali neće biti najkraća u istoriji.

    Računajte do mile volje dane između dva datuma, ali sutra ćemo zvanično biti na 90 dana do 22. juna.

    Zato će sutra u podne, držeći se Statuta APV, predsednik Skupštine Ištvan Pastor potpisati Odluku o raspisivanju izbora za poslanike u Skupštinu AP Vojvodine. Vojvođanski Statut, naime, kaže da se redovni izbori raspisuju 90 dana pre isteka mandata Skupštine (čl. 33).

    Izbore za Osmi saziv predsednik vojvođanske skupštine zakazaće – to se, aman, već mesecima zna – za 24. april. Vojvođanska izborna odluka iz 2014. predviđa da „od dana raspisivanja do dana održavanja izbora  ne može proteći manje od 30 ni više od 60 dana“ (čl. 9), što će reći da se Pastor opredelio za donju varijantu: od njegovog potpisa do izbornog dana proteći će čitava …33 dana? Ili je to, možda, 32?

    Pitanje o dužini kampanje zavisi prvo od tumačenja pojma, a onda, sledstveno tome,  i od matematike. Ako su vam dragi propisi, u njima ne piše decidirano kada kampanja počinje ali zato piše da su 48 sati pre izbora zabranjeni izborna propaganda putem sredstava javnog opštenja i javnih skupova i procena rezultata izbora i da zabrana traje sve do zatvaranja biračkih mesta; piše to i u Zakonu o izboru narodnih poslanika i u PSO o izboru poslanika u Skupštinu APV. Iskusni političari bi dodali da se kao početak kampanje obično uzima donošenje akta o raspisivanja izbora.

    Regulatorno telo za elektronske medije (REM), međutim, ima drugačiju definiciju: u njihovom Pravilniku o obavezama pružalaca medijskih usluga tokom predizborne kampanje (da, tako se zove akt!), stoji da predizborna kampanja počinje objavljivanjem akta o raspisivanju izbora u službenom glasilu i traje do otvaranja biračkih mesta (čl. 2). Deluje kao da REM uvažava realnost u kojoj, znamo to, 48 sati pre izbora samo zvanično prestaju sve predizborne aktivnosti…

    Postoji i škola mišljenja po kojoj start kampanje ozvaničava datum od kog počinju da teku izborne radnje. Prema saznanjima Vojvođanske, u odluci koju će sutra potpisati Pastor stoji da izborne radnje počinju da teku od 22. marta – štaviše, već u 13 časova, kako nam je rečeno, očekuje se sednica Pokrajinske izborne komisije (PIK), pa bi već tog dana stranke, koalicije i grupe građana mogle da počnu prikupljanje potpisa podrške svojim izbornim listama.

     

    Egereši foto

    Predsednik Skupštine Vojvodine Šandor Egereši raspisao je 13. marta 2012. pokrajinske izbore za 6. maj.  Inače, saziv kojim je Egereši predsedavao konstituisan je 16. jula 2008.

     

    Koju god brojku da uzmete – 30, 31 ili 33 dana, kampanja će trajati kratko. Ali svakako neće biti najkraća u istoriji višestranačja u Vojvodini.

    Najkraća je bila kampanja za prve izbore za Skupštinu Vojvodine, koji su održani 31. maja 1992. – raspisani su 29. aprila te godine, s tim da su izborne radnje počele da teku od narednog dana. Dakle, kampanja je trajala između 28 i 32 dana, kako više volite.

    [gview file=“http://vojvodjanska.rs/wp-content/uploads/2016/03/1992-1.pdf“]

    Odluka o raspisivanju izbora za poslanike u Skupštinu AP Vojvodine (Sl. list 5/92)

     

    Najduže je trajala ona za izbore 2000. – izbori su raspisani 27. aprila (i istog dana su počele da teku izborne radnje) a izbori su održani 24. septembra: između 56 i 59 dana. Rekord u periodu između raspisivanja i održavanja izbora ipak drže izbori 2008. – njih je raspisao predsednik Narodne skupštine 29. decembra 2007, a izbori su održani 11. maja 2008. Međutim, u odluci koji je potpisao Oliver Dulić bilo je naznačeno da izborne radnje počinju da teku od 20. marta, pa se od tog datuma sve računalo; kao da su tog dana izbori raspisani. (pogledaje infografik)

    [gview file=“http://vojvodjanska.rs/wp-content/uploads/2016/03/2000.pdf“]

    Odluka o raspisivanju izbora za poslanike u Skupštinu AP Vojvodine (Sl. list 3/2000)

     

    Bilo je, dakle, u prošlosti kampanja za pokrajnske izbore koje su trajale duže, pa i skoro dva meseca. Predstojeća je, međutim, unapred bila osuđena na minimalno trajanje. Najpre, nerazdvojni poput Kastora i Poluksa, pokrajinski i lokalni se od 1992. godine uvek, štednje radi, održavaju istovremeno i od prvih izjava je bilo jasno da niko nije sklon da tu tradiciju ovaj put naruši. Uz činjenicu da u većini lokalnih samouprava mandat odbornicima ističe krajem maja ili početkom juna, početak maja bi bio krajnji rok za održavanje lokalnih izbora: tako je, uostalom, određen datum izbora 2012. godine (kada je zbog štednje, nema drugog, predsednik Skupštine Vojvodine raspisao pokrajinske izbore 4 meseca pre isteka mandata: i tada je, naime, važilo pravilo da se izbori raspisuju 90 dana pre isteka mandata). No, kada je obznanjeno da ponovo idemo na vanredne parlamentarne,  postalo je očigledno da će, zarad štednje, izbori na sva tri nivoa biti zakazani za isti dan. Izbore za Narodnu skupštinu predsednik Republike raspisao je 4. marta, tri dana kasnije lokalne izbore raspisala je predsednica Narodne skupštine. Sledstveno tome, Pastoru nije ostavljen ni gram izbora u pogledu datuma raspisivanja pokrajinskih izbora.

    Budimo iskreni, kvalitet kampanje zavisi pre svega od motivisanosti njenih aktera, a manje od toga koliko ona traje. Izražene motivacije kod učesnika kampanja za pokrajinske izbore malo kad je bilo u prošlosti, i za to postoji dovoljan razlog: od 1992. do 2012. uporedo s pokrajinskim šest puta su održani izbori s daleko važnijim ulogom – parlamentarni, savezni, predsednički; nekad svi odjednom (vidi tabelu). Kad se uporedo s pokrajinskim održavaju, recimo, parlamentarni izbori, kampanju za Skupštinu Vojvodine retko koji akter ne percepira kao puko zadovoljavanje forme – znate ono, kad se pominju sve nacije, vere, jezici, ističe bogatstvo različitosti, potom plodne oranice, blablabla i to začini s obećanjima da će Vojvodina ponovo biti najbogatiji deo države. Sve osim tog okvira, uvreženo je stanovište, zaludno je trošenje resursa. Ima gde je to potrebnije.

     

    datum izbora lok. pokr. republ. savezni Pred. SRJ Pred.SRB 
    31.5.92. x x  x x  x
    20.12.92. x x x x x
    3.11.96.. x x x
    24.9.00. x x x x
    19.9.04. x x
    11.5.08. x x x
    6.5.12. x x x x
    24.4.16. x x x


    Tabela: Samo 2004. građani Vojvodine nisu morali da, sem lokalnih i pokrajinskih, glasaju i za druge nivoe vlasti. 

     

    U datim političkim okolnostima, čini se da je samoj Vojvodini mindegy koliko će trajati kampanja: u svakoj varijanti, suštinski odnos neće biti promenjen. U jednom, ne naročito vidljivom aspektu, međutim, dužina kampanje, ipak govori o odnosu prema Vojvodini.

    Čuveni rokovi za vršenje izbornih radnji, koji u ovom cugu počinju danom raspisivanja pokrajinskih izbora. U te radnje spada i, a za učesnike izbora najvažnija aktivnost, prikupljanje potpisa podrške izbornim listama.

    Prema PSO o izboru poslanika u Skupštinu Vojvodine, izborne liste dostavljaju se Pokrajinskoj izbornoj komisiji najkasnije 15 dana pre izbornog dana (čl 26). Prema Rokovniku koji je objavila Republička izborna komisija, taj rok ističe 8. aprila u ponoć (isti rok važi za potencijalne učesnike na svim izborima raspisanih za 24. april).

    U Vojvodini je, drugi rečima, na raspolaganju maksimalno 17 dana za prikupljanje potpisa i predaju lista, a, uzgred, taj rok obuhvata i katolički Uskrs . U tom periodu, potencijalni učesnici izbora treba da sakupe najmanje 6000 potpisa podrške izbornoj listi (3000 za stranke i koalicije nacionalnih manjina). Istovremeno, potencijalni učesnici parlamentarnih izbora imaju 35 dana da sakupe 10.000 potpisa. U tri dana kraćem roku u Novom Sadu je, recimo, potrebno prikupiti oko 2400 potpisa podrške lokalnoj listi.

    To što će,  razumno je očekivati, većina stranaka svoje izborne liste predati već u prvoj nedelji kampanje – neki sigurno imaju prešu da to učine već prvog dana – samo će potvrditi tezu da su svi rokovi realno određeni: sasvim dovoljno vremena za Vojvodinu, sasvim dovoljno vremena za potpise. Uostalom, kome ti rokovi nisu potaman, taj valjda i ne zaslužuje da se iz skamija bori za bolje sutra Pokrajine. Niti da brine o njenim različitostima i plodnim oranicama.

     

     

  • [INTERVJU, 2. deo] Ištvan Pastor: DS i LSV su u ovom sazivu potkopavale ideju autonomije Vojvodine

    [INTERVJU, 2. deo] Ištvan Pastor: DS i LSV su u ovom sazivu potkopavale ideju autonomije Vojvodine

    IMG_6346

     

    Vojvođanska: Prošle jeseni ste ocenili da se vladajuća većina u Vojvodini bavi samo sobom, odnosno sopstvenim opstankom, i to, moram da dodam,  nije samo vaš utisak. Davnašnje pukotine u odnosima u koaliciji u ovom mandatu su prerasle u na momente nepremostive provalije, razmenjivale su se teške reči i optužbe, dešavalo se da pri glasanju članice koalicije ne budu na istoj strani…Pa ipak, za vas je i pored svega toga crvena linija jedini put prekoračena kada je smenjena direktorica „Vojvodinašuma“ Marta Takač – tada ste svoj opstanak u koaliciji uslovili njenim vraćanjem na direktorsku poziciju. Zašto bi to, i pored očitog nezadovoljstva radom koalicije, bio jedini razlog za njeno napuštanje? Da li vas brine mogućnost da vas optuže da su vam u ovom mandatu funkcije bile važnije od toga što skupštinska većina nije stizala da se bavi drugim pitanjima ali i da ste time omogućili preživaljavanje koalicije, koju ste jednom okarakterisali kao – mrtvaca?

    Ištvan Pastor: Ne znam kada je to tačno počelo, ali znam dobro kada se sve završilo. Ako se dobro sećam, počelo je prošlog leta kada su gospoda Čanak i Tadić inicirali razgovore unutar koalicije da bi se videlo kako njen rad može da bude efikasniji. Pa je prošlo leto, pa je nastavljena praksa da odluke koje se predlažu Skupštini dobijamo kao rezultat svršenog čina. U jednom momentu, osetio sam se izigranim jer su partneri obećali da će doći na razgovore u septembru (2014. – op.a.), a onda se naprasno ispostavilo da za to nemaju vremena. Pa se sve to nastavilo kroz rekonstrukciju Pokrajinske vlade i pritiscima u vezi sa tim, pa kroz zaključke o obeštećenju za prodaju NIS-a, i kroz niz drugih stvari, sve po principu svršenog čina. I onda se sve to završava smenom Marte Takač, za koje i ovaj put moram da naglasim da nije bilo personalno već načelno pitanje. Ako je to, uslovno govoreći naša, dakle stranačka pozicija, onda ne vidim nijedan razlog zašto bi nam to bilo ko oduzimao. Znate, Marta Takač je na tom mestu bila 10 godina i svi su se povodom svakog godišnjeg izveštaja o radu „Vojvodinašuma“ pohvalno izjašnjavali o njenom učinku. Sve je to, zapravo, bilo usmereno ka tome da se dokaže da je SVM nesolidan parnter, da je SVM u suštini „trojanski konj“ SNS, pa se shodno tome permanentno i stvarala takva situacija i takav doživljaj.

    E da bismo posle svega seli za sto i tom prilikom ustanovili, i gospodin Čanak i ja, da smo bili izgirani, da je ta direktorska pozicija od strane DS bila dogovorena i sa Ligom i sa Savezom vojvođanskih Mađara. Ispostavilo se i da je sednica Pokrajinske vlade na kojoj je smenjena gospođa Takač bila izrežirana, da je to bila obična farsa koja je trebalo da pokaže kako je DS na čelu sa svojim predsednikom tobože nadglasan.

    I tada je sve praktično isplivalo na površinu.

    Za mene je fascinirajuće saznanje bilo da je DS sve ove godine radila i upravljala tokovima iz pozicije moći a po principu „zavadi pa vladaj“. To je izašlo na videlo na sastancima na kojima smo bili Čanak, Pajtić i ja. Liga i SVM su na tim sastancima podvukli crtu, rekli smo – u redu je, ovo sve zaboravljamo, nećemo na ovo više da se vraćamo i nećemo zarad ne znam ti ja čega da se više međusobno kidamo i nakon toga je usledila konsolidacija ljudskih i stranačkh odnosa unutar većine. Pri čemu, moram da kažem, sve to na efekat rada Vlade nije bitno uticalo. Čitavu priču o rada Vlade u značajnoj meri komplikuje činjenica da je na njenom čelu predsednik najveće opozicione stranke.

     

    IMG_6319

     

    Ali, na vaš račun su iz koalicije stizale optužbe i veoma teške reči koje nisu toliko imale veze sa „Vojvodinašumama“…

    To je sve bio deo scenarija kojim je trebalo da se dokaže da je SVM u suštini „trojanski konj“ SNS, kako je nesolidan parnter i tome slično. Posle svega, moram da kažem da mi je žao što je ova većina propustila priliku da iskoristi poziciju SVM. To očito nekome nije bilo u interesu.

    Ko je želeo da vas predstavi kao „trojanskog konja“ SNS?

    To je bila opšta pojava koju su kreirali naši koalicioni parnteri – ko je to započeo i kako se to odvijalo, o tome ne mogu da komentarišem jer nisam bio prisutan na tim razgovorima, ako ih je uopšte i bilo. Samo znam da kada smo konačno seli za sto da se ispostavilo da je ista roba prodavana i Ligi i nama i u toj situaciji smo videli da je vrag odneo šalu i da se igra pocinkovanim kartama. A, ko ih je terao da sve to rade, e to ne znam.

    Zašto javnost nije upoznata s epilogom serije sastanaka koje ste Čanak, Pajtić i vi održavali početkom ove godine? Posle trećeg sastanka najavljen je četvrti do kojeg, opet, nikad nije došlo…

    To pitanje može biti intrigantno za javnosti i novinare, ali za mene je značajnije to što su iz čitave priče izvučene određene pouke. Mislim da se nakon toga puno toga promenilo, da su napetosti splasnule, u nizu stvari je saradnja i usaglašavanje bitno bolje nego pre, a i više nema nametanja odluka bez prethodnih dogovora.

    Jedino nema poboljšanja u radu Pokrajinske vlade?

    Nema u smislu efekta i efikanosti u smislu onoga šta bi sve moglo da se uradi.

    Pa, zar to nije najvažnije?

    Naravno da jeste. Ono što je ogroman propust i ove skupštinske većine i ove Vlade, a moram da kažem i prethodne Vlade, jeste činjenica da nismo koristili ustavno pravo da iniciramo donošenje zhakona i ulažemo amandmane.

    Koristili ste, ali te inciijative obično nisu prolazile u Narodnoj skupštini.

    To nema veze, ustavna ovlašćenja se moraju koristiti bez obzira na to kakav će imati ishod. Da niste u pravu u pogledu ishoda pokazuje i ovo: ja sam tri puta zastupao inicijative Skupštine Vojvodine u Narodnoj skupštini i sva tri istupa su rezultirala veoma otvorenim i disciplinovanim raspravama koje su se usto odvijale u normalnom tonu. I sva tri puta se više doprinelo međusobnom razumevanju nego u prethodnim godinama i decenijama kroz pucanje preko nišana

    Propustili smo značajnu šansu da se neke stvari promene. Tu ne mislim na velika politička pitanja, već na to da nismo ništa preduzeli povodom nekih zakona o poljoprivredi, urbanizmu i drugim oblastima. Nije moguće da su sva ta zakonska rešenja bila idealna. Zašto resorni sekretarijati nisu to ispratili i nisu odreagovali? Ja sam bio spreman da kao predsednik Skupštine povodom svake takve inicijative zakažem sednicu u roku od 12 časova da bi se utvrdili amandmani, ali takve inicijative su izostajale.

    Da li pod propuštenom prilikom smatrate i to što Skupština još nije razmatrala nacrt zakona o finansiranju APV koji je utvrdila Pokrajinska vlada, iako je on odavno podeljen poslaničkim grupama? Da li je to oklevanje opravdano sa stanovišta da je najbolje rešenje da se to pitanje reši budućim ustavom?

    Mislim da smo tu imali nekoliko propusta, čak  – ako čovek želi da bude pošten – i obostranih. Imali smo jedan odbor koji je bio konstituisan pa nikad nije zaživeo, pa smo imali drugi odbor koji je bio konstituisan i koji je počeo da radi i manje-više je u tom operativnim radu zaokružio značajan deo problemtike. Onda je došlo do smene ministra i taj novi odbor praktično nije uspeo da nastavi rad. S druge strane, kad ste u poziciji rovovskog ratovanja naprosto ne može biti konstruktivnog zajedničkog rada, to je nespojivo. Prošlog septembra pokušao sam da udahnem život u tu priču, opozicija je došla na te razgovore ali se vlast nije ponela kao dobri Vojvođani – najavili su dolazak pa nisu došli. Ja sam do sada dva put inicirao razgovore o tome šta ćemo da radimo, kako ćemo i možemo li. Uiniću to još jednom i ako bude otvorenosti ići ćemo kao tome, mada ne mislim da je to realno, a ako ne – obavestiću Vladu o tome pa nek ona s tim nacrto povlači poteze kakve smatra da su potrebni. Ovaj Ustav je na snazi dok ne bude bio promenjen, pa tako ostaje obaveza da se pitanje finansiranja Vojvodine uredi zakonom. I to mora da se reši pre promene Ustava jer je to na mnogo dužem štapu. Ako mi budemo propustili tu priliku, ona ostaje narednom sazivu u kojem će verovatno biti izmenjen odnos snaga. Na kraju krajeva, imamo skupštinsku platformu koja je pregovaračka platforma za donošenje tog zakona, i neko će morati da kaže „ne, to više ne važi“, ili će morati da kaže „da, ona delom važi“ ili pak da u potpunosti važi.

    IMG_6374

     

    Učtivo pretpostavljam da ste na samitu lidera koalicije postigli dogovor koji podrazumeva da ćete se ,dok traje ova priča, uzdržavati od komentarisanja i kritike postupaka svojih koalicionih partnera. Pa ipak, moram da vas pitam ovo – da li smatrate da je preseljenje dispečerskog centra EPS u Novom Sadu adekvatna kompenzacija za gašenje „Elektrovojvodine“?

    Za gašenje „Elektvovojvodine“ nema kompenzacije. Čitava priča o „Elektrovojvodini“ je, inače, okončana onda kada su usvojeni strateški dokumenti o načinu restruktuiranja EPS-a, a to je bilo za vreme vlade Mirka Cvetkovića. Sve nakon toga je bio samo postupak sprovođenja tih strateških odluka Kažu neki istaknuti članovi iz DS – dok smo mi bili u Beogradu,  mi smo to u više navrata zaustavljali. To je u redu, ali svako zaustavljanje ima privremeni karakter, ali to je, ako hoćete, istovremeno i bespravno. Trebalo je promentii strategiju a ona, vidimo, nije promenjena. Mi  smo s prvom junom praktično izgubili „Elektrovojvodinu“: ono što je Skupština uradila krajem maja, to je klasična priča o Marku koji stiže kasno na Kosovo. Dakle, običan politički performans.

    U ovom mandatu SVM je glasanje protiv odluka koje su podržavali ostali partneri obrazlagao i time da nemaju smisla, i da su nepotrebne, pa čak i da se temelje na pogrešnim podacima. Zašto ste podržali zaključke o „Elektrovojvodini“ kad ste znali da je to priča o Marku i Kosovu?

    Zato što je to bila neka vrsta vrednosnog opredeljenja. Znate, sve to što je urađeno s „Elektrovojvodinom“ je protivno razumu: ugasiti najzdraviji deo EPS-a i pripojiti ga nečemu što je po brojkama manje uspešan, a samo zato što se nalazi u glavnom gradu, to je za mene principijelno neprihvatljivo objašnjenje. Ja o preseljenju dispečerskog centra u Novi Sad ne znam šta se dešava, ja, zapravo, i ne znam šta je to dispečerski centar jer ne poznajem način funkcionisanja EPS-a: da li je to kol centar ili centar skretničara ili nešto treće, ja to ne znam. Ali, onako razumem taj termin zvuči da je to jedno odeljenje, možda čak i ključno za EPS, no sigurno je da ne zvuči kao vraćanje pravnog subjektiviteta, kreiranje razvojne strategije, niti dalje unapređivanje tehnologije.  Ne verujem da se stvari mogu vratiti u pređašnje stanje, nije sve ovo rađeno 5-6 godina da bi sad neko reko „izvinite, pogrešili smo i sad ćemo vratiti sve na početak“.

    Pre 2012. vaša stranka se odvažavala da jedina glasa protiv budžeta u obe skupštine, s obrazloženjem da se uskraćuje ustavom zagarantovano finansiranje Vojvodine. Svojevremeno ste čak tvrdili da su manjinske stranke jedini nosioci ideje o široj autonomiji Vojvodine. U susret izglednim ustavnim priomenama, da li se nešto promenilo u stavu SVM prema autonomiji, osim što vaša stranka više ne glasa protiv budžeta? Postoji teza da su vam birači 2012. poslali poruku da autonomašenje prepustite drugim stranakama, svakako ne onim koji zastupaju interese nacionalnih manjina…

    Nismo mi to zapustili, možda smo samo manje bili skoncetrisani isključivo na tu temu. Ali, ima velike istine u tome da je autonomija Vojvodine još s početka 18 veka bila srpska autonomija unutar Habsburške monarhije. I zato to pitanje ne može da se rešava na relaciji manjinske i većinske politike, već je oko toga potrebno postići opštedruštveni konsenzus, kao uostalom i oko niza drugih važnih pitanja. Tekući razgovori oko promene političkog sistema su dobra stvar zbog toga što se prokreće javni govor i oko ove teme. Ne znam kakav će to sve imati epilog, ali mislim da je veoma važno što se krenulo u priču o tome kako menjati politički sistem.

    Ono što sam kao predsednik Skupštine i kao predsednik SVM mogao da uradim – da iniciram razgovore na brojne teme s aspekta popunjavanja ustavno-pravnih praznina, to sam permanentno i radio. To što u tome nisam bio uspešan, zbog toga što je deo vlasti rekao „pa, nećemo valjda da idemo kod njega na razgovor?“ – ja stvarno ne znam šta samo još mogao da uradim, osim da sam stao kod Miletića i vikao?

    Prebacivali su vam da niste podržali ni Deklaraciju o ustavnim i zakonskim pravima Vojvodine, niti Deklaraciju o potrebi pokretanja postupka izmene Ustava Republike Srbije ili donošenja novog…

    Nije se tu radilo o ideji autonomije, nije su tu radilo ni o tome da li SVM ostaje pri ranijim stavovima prema autonomiji – jer ostajemo. Tu se pre svega radilo o tome na koji način se čitava ta priča pokazuje. Mislim da je u ove tri godine, u svim tim momentima – i oko te nesrećne Deklaracije, i oko zaključka o obeštećenju Vojvodine zbog NIS-a, i u nekim drugim momentima – ideja autonomije Vojvodine svakim tim korakom potkopavana. Nije se doprinosilo jačanju opravdanosti te ideje, već su ti koraci bili kontrapodruktivni i takvim se potezima ideja autonomije samo činila smešnijom, ranjivijom, poniženijom nego što je ranije bila. I u tome vidim veliki problem.

    IMG_6327

     

    Očekujete li od SNS da u predstojećem postupku ustavnih promena uvaži zahteve za, ako ne širom autonomijom, onda barem za preciznim ustavnim definisanjem položaja AP Vojvodine?

    Pravo da vam kažem, nisam to merio…

    Dobro, šta vam instinkt kaže? SNS predvodi većinu od koje, na kraju krajeva, i zavisi usvajanje novog ustava.

    Instinkt mi kaže da se o tim pitanjima mora ozbiljno razgovarati. Videli smo ranije da  većinski stav u odnosu na preambulu i na ishitreni postupak donošenja ustava zarad rešavanja nekog pitanja za koje smo svi znali da se na taj način ne može rešiti – videli smo da to ne vodi napred, nego samo nazad. O ovim stvarima se morati razgovorati, ali to nije stvar stranačkog odnosa SNS sa SVM, već je to pitanje koje se dugoročno, u interesu građana i Srbije, mora urediti.

    Jeste li optimista prema tome kako će biti rešeno pitanje položaja Vojvodine u novom ustavu?

    Plašim se da neće biti u skladu s idejom koju mi zastupamo. Ali, mi smo manjinska stranka i mali igrač na političkij sceni. Ali, tu postoje članovi SNS iz Subotice, Zrenjanina, Novog Sada za koje verujem da imaju ista videnja Vojvodine kao i mi u SVM. Mi živimo u istoj ulici i ja prosto ne mogu da zamislim da je naše zastušanje stavova protiv ljudi koji na ovim prostorima žive s nama već stotinama godina.

    SNS se u jednom bitnom segmentu za SVM i mađarsku zajednicu pokazao kao partner kakvog niste imali u DS. Tu mislim na odavanje pošte stradalima u Čurugu, na Deklaraciju usvojenu u Skupštini Srbije, na poništavanje odluka Komisije za utvrđivanje zločina… Da li je vaše koaliciono partnerstvo i dalje čvrsto, imajući u vidu da nakon ovih važnih ali ipak simboličnih gestova za vašu zajednicu, nisu usledili i potezi koji bi poboljšali ekonomski položaj građana i time sprečili njihov masovni odlazak u EU. U čemu im značajno pomažu pasoši Mađarske za čije ste se dodeljivanje građanima izvan Mađarske gorljivo zalagali.

    Nije saradnja ono što treba da se ocenjuje, već ukupan učinak. I mi time nismo zadovoljni, verujem kao ni ostali. Ovde se, međutim, ne radi ni o odnosu prema SVM ni prema Vojvodini – nažalost, čitavo srpsko društvo blizu dna. Danas trpimo posledice pogrešnih političkih poteza u prethodnom periodu u kojem smo pojeli kompletan prihod od privatizacije kroz povećane plate i penzije. Kada smo imali te prihode, živelo se bolje s prividom ogromnih koraka ka boljitku; kada smo te prihode pojeli, počeli smo da se približavamo dnu. Uz sve to pojavila se kriza u svetu pri čemu je veoma teško definisati šta se tu dešava: imamo najezdu desetina hiljada migranata, potpunu destabilizaciju prilika, kao i suočavanje s tim da principi na kojima je do sada počivao svet nisu više principi iz kojih se mogu pronalaziti odgovori na današnje probleme. U takvoj situaciji siguran sam da niko ne može biti zadovoljan. Iz tog razloga, svi oni koji imaju mogućnost da traže egzistencijalnu sigurnost negde druge, on to i rade. I ja ih zbog toga ne osuđujem.

    Pasoš Mađarske je inicijalno zamišljen da predstavlja svedočanstvo o pripadnosti mađarskom nacionalnom korpusu, a u međuvremenu je postao spasonosna karta, i to ne samo za vojvođanske Mađare. Govori se da 40 ljudi svih starosnih dobi dnevno napušta Suboticu, a situacija nije bolja ni u drugim mestima…

    Da, velike su brojke…Ali, to je posledica situacije u kojoj se nalaze građani Srbije.

    Da li vaši sunarodnici prema vama osećaju zahvalnost zbog toga što, zahvaljujući mađarskom pasošu koji ste im obezbedili, mogu da odu u zemlje Evropske unije, ili pak blagi prezir jer ovde ne mogu da ostanu i pristojno žive?

    Ne vidim da postoji ubeđenje da smo mi kao stranka krivi za situaciju u kojoj se nalazi Srbija. Mi smo ušli u koaliciju sa SNS s ambicijom da tamo gde možemo pomognemo, kako čitavoj zemlji tako i regionalno. Jer, ako mi o sebi ne vodimo računa, ne vidim ko će.

    Mnoge je šokiralo vaše razumevanje za podizanje zida na granici s Mađarskom, pretpostavljam da su očekivali da ćete u odnosu na druge pokazati više empatije prema onima koji svoju zemlju napuštaju bežeči od rata. Otkud takav stav, u čemu ste, mislim, usamljeni u Srbiji?

    Svestan sam toga. Voleo bih da izbegnem poziciju u kojoj sam između čekića i nakovnja; dosta smo u proteklih 25 godna bili u stoj situaciji. Ozbiljno sam zabrinut nad onim što se dešava. Ozbiljno sam zabrinut i nad tim što će Nemačka u ovoj godini uvećati broj stanovnika za jedan procenat, to je nekih 800.000, i to ljudima koji su iz drugog kulturnog podneblja, koji ne poznaju jezik, i pri tome se ne zna ko se sve nalazi među njima. S druge strane, da je to kraj priče o egzodusu, pa u redu, ali tvrdi se da je trenutno u pokretu 50-60 miliona ljudi. Pitam se, šta ćemo da radimo po tom pitanju, da li neko planira da se tim problemom ozbiljno pozabavi?

     

    IMG_6357

     

    Stvarno mislite da podizanje zida na granici može da reši taj problem te da može da spreči migrante da stignu do željene destinacije?

    A šta je rešenje? Ako EU odluči da počne da vraća migrante, a hoće jer nema tolike apsorpcione kapacitete, šta ćemo da radimo sa nekih 100.000 ljudi koliko je u proteklih godinu i po prošlo kroz Srbiju, a koji će nam biti vraćeni?

    Da li mi, možda, treba da počnemo za razmišljamo o podizanju zida?

    Neko negde treba da podigne zid. Ne može više da vlada princip po kojem SAD „rešavaju“ probleme u Africi, Avganistanu i drugde tako da to pokreće lavinu ljudi s kojoj niko ne zna šta da radi. Znate šta, ja imam empatiju prema tim migrantima, ali šta ja treba da kažem našim ljudima u čijem dvorištu migranti spavaju i i čije voće beru, koji mi kažu – pa, pošto se ne zna ko su ti ljudi, mi to voće više nećemo da jedemo!? Šta ćemo da radimo s opasnošću od zaraza?

    Ja sam zgrožen time što protivpravno ponašanje, u vidu bespravnog prelaženja granica, širom EU dobija legitimet. Postoji potom i to licemerje u vezi sa budućim zidom na granici sa Mađarskom jer se zaboravlja na to da je EU finansirala izgradnju zida između Bugarske i Turske. Zaboravlja se i na zid između Izraela i Palestine, SAD i Meksika, što sve čini da se stvori utisak o tome da se problemi rešavaju po različitim aršinima.

    Ja ne zagovaram izgradnju zida, ja se zalažem pre svega za to da se pošalje signal da se ovim problemom neko konačno mora početi ozbiljno baviti.

     

    /kraj/

     

    Fotografije: Szilárd Kovács

  • [INTERVJU] Ištvan Pastor: Odluku o raspisivanju izbora doneću u skladu sa svojom savešću

    [INTERVJU] Ištvan Pastor: Odluku o raspisivanju izbora doneću u skladu sa svojom savešću

    IMG_6345

     

    Ako bi se prihvatilo poređenje koje je izneo moj sagovornik – da je mesto predsednika Skupštine AP Vojvodine poput pozicije kapetana broda, za Ištvana Pastora (SVM) bi se moglo reći da ga je, za razliku od njegovih prethodnika na tom mestu od 2000. godine, zadesio usud da tokom većeg dela svog mandata Skupštinu vodi po nemirnom moru, uz stalno smirivanje tenzija među „posadom“. Povrh svega, s mogućnošću da, opet za razliku od ranijih „kapetana“,  putovanje ovog  broda – traje kraće nego što to mnogi priželjkuju.

    O tome i  ključnim trenucima Sedmog saziva kojim predsedava, kao i o mnogim drugim pitanjima, Ištvan Pastor je govorio u opširnom intervjuu za Vojvođansku, koji će iz tog razloga biti objavljen u dva dela.

     

    Vojvođanska: Skupština Vojvodine je 22. juna ušla u poslednju godinu mandata. Iskusni ste političar i znam da ste tokom svih ovih godina vrsno ispolirali politički instinkt. Šta vam on – instinkt ,dakle – govori: da li će naredni saziv Skupštine Vojvodine biti izabran na redovnim izborima, na proleće 2016, ili pak za nekoliko meseci, na prevremenim izborima?

    Ištvan Pastor: Prevremenih izbora neće biti jer smo mi i kalendarski u izbornoj godini. Znate, nije bilo lako dovesti ovaj brod nadomak luke jer je u pojedinim momentima bilo strahovitih vetrova koji su duvali sa različitih strana, a sa zajedničkom ambicijom da se u nekom trenutku ovaj brod nasuče. Nije to bila permanentna pojava, ali u ove tri godine bilo je dve-tri takve situacije koje su nosile u sebi ozbiljnu opasnost od destabilizacije Skupštine. A kad se Skupština destabilizuje,  onda se destabilizuje i kompletna politička scena.

    Jedna od takvih situacija sasvim sigurno je bila kada se pojavio predlog deklaracije o zaštiti ustavnih i zakonskih prava AP Vojvodine, koji se nenajavljeno i iz vedra neba našao u žiži političke realnosti Srbije. Druga, takođe veoma značajna situacija usledila je nakon odluke Ustavnog suda Srbije o neustavnosti delova Statuta APV a povodom rešavanja veoma složenog političkog problema oko usaglašavanja Statuta s odlukom Suda. Upravo na te situacije sam mislio kada sam rekao da su duvali različiti vetrovi iz različitih pravaca, i uz različite ambicije, ali s ciljem poptunog poremećaja odnosa. I, posmatrajući stvari s tog aspekta, a moram da kažem da je bilo još takvih momenata, postigli smo zadovoljavajući učinak jer smo došli nadomak luke.

    Kad god da budu održani naredni izbori, da li za nekoliko meseci ili na proleće iduće godine, oni svakako neće biti prevremeni. Za raspisivanje izbora postoji poslednji rok, a to je 90 dana pre isteka mandata saziva, ali do toga, pošto smo u izbornoj godini, može da dođe i ranije.

    Koliko ranije? Toliko ranije izbori budu održani u decembru?

    Ne bih da se bavim bacanjem pasulja i gledanjem u sliku koja nastaje nakon što pasulj padne na zemlju. Poznato mi je da postoje ta nagađanja –  te da će izbori biti održani u decembru, pa u januaru, februaru…Ono što je sigurno je to da će oni biti održani praktično pri kraju kalendarskog četvorogodišnjeg mandata. U pogledu raspisivanja izbora voleo bih da tom pitanju pristupimo racionalno i da se svi potrudimo oko postizanja dogovora o tome da pokrajinski izbori budu održani istovremeno s lokalnim izborima. Smatram da nema rezona da se razbija čitava politička scena i da se nakon jednih izbora ubrzo krene u kampanju za druge, i da se pritom neracionalno troši novac i da se bez razloga građanima kidaju živci.

    E, sad da li ćemo i uspeti da potignemo takav odgovor, o tome sad ne mogu da govorim.

    Ukoliko jedna strana – ona koja je u Skupštini Vojvodine u opoziciji a u državi na vlasti – bude insistirala na spajanju izbora, a u vojvođanskoj vladajućoj koaliciji takav predlog bude odbijen, da li vi, pozivajući se na tu racionalnost, ipak možete da raspišete izbore za, recimo, 20. decembar?

    Nisam siguran u to da li je bilo koji datum koji se pominje u realnoj ravni ili je u pitanju deo političke svakodnevnice.

    Pitanje je kako ćete postupiti ukoliko vaši koalicioni partneri u Pokrajini budu insistirali na tome da se izbori raspišu u poslednjem roku, pa i po cenu da se pokrajinski i lokalni ne održe istovremeno?

    Odluku o raspisivanju izbora doneću u skladu sa svojom savešću, pa kome se svidi, svidi, a kome ne, šta da im radim.

     

    IMG_6328

     

    Da li je bilo pritisaka na vas i SVM da i ranije dođe do raspisivanja pokrajinskih izbora?

    Ne, nikada nije bilo takvih pritisaka. Čak moram da vam kažem da ta ambicija, ako je uopšte postojala, nikada nije bila tema razgovora; sa mnom sigurno nije bila. Inače, značajno davno je među strankama postignut prećutni konsenzus o tome da ne ide na prevremene izbore, pre svega zbog toga što imamo sasvim dovoljno problema i da to ne bi trebalo da se uvećava dodatno izbornom kampanjom. To, dakle, nikad nije bila realna politička opcija. Da li su neki o tome razmišljali i to javno zagovarali – jesu. Čak sam i ja u nekim momentima govorio da je to moguće – ali ne kao o nečemu što je na dohvat ruke, već kao o realnosti u onim momentima za koje sam rekao da su u ozbiljnoj meri uzdrmavalii političku scenu. Ali, to pitanje se nikad nije ozbiljno razmatralo.

    Ako je išta obeležilo višestranačku epohu Skupštine Vojvodine onda je to svakako sklonost vladajuće većine da nove izborne odluke usvaja neposredno pred raspisivanje pokrajinskih izbora.  Ipak, poslednja koja je doneta već je godinu dana na snazi. Znači li to će naredni izbori održati po tzv. čistom proporcionalnom sistemu ili slutite da postoji šansa da i ovaj saziv dokaže privreženost tradiciji?

    Moje duboko uverenje je da je postojeći izborni sistem korak unazad u odnosu na traganje za pravničnim izbornim sistemom. Moguće je da nekim strankama koje su glasale za takvu izbornu odluku to ide u prilog. Moje iskustvo, međutim, govori da ako je neka stranka respektabilna, onda će ona to pokazati kroz izborni rezultat, ma kakav da je izborni sistem. Ne kažem da je prethodni sistem bio savršen, ali mislim da je greška što je promenjen. Trebalo je raditi na njegovom profinjavanju, jer je kombinovani sistem, po mom sudu, najpravičniji – on iskazuje i snagu stranke i kvalitet kandidata.

    Da li možete da pretpostavite koji je bio motiv da se još prošlog juna izmeni izborni sistem?

    Ne mogu o tome da govorim, pošto sam, kao što znate, bio na drugoj strani, onoj koja je glasala protiv te odluke. Mislim da je u tom momentu prevagnula ambicija da se pokaže da postoji alternativna većina u Skupštini. Ta inicijativa je krenula od LSV, koja primenu sistema zagovara odavno, i  koja je onda uspela da ubedi još neke stranke da svojim glasovima pomognu usvajanju te odluke. Naposletku, plaćena je previsoka cena jer, ako ništa drugo, kao posledica brzopletosti i nedovoljnog sagledavanja cele priče, Skupština sada radi sa 119 umesto 120 poslanika.

    Ali, u svemu tome postoji još jedan princip o kojem mora da se vodi računa – da se izborni sistem ne menja u izbornoj godini. Pre ulaska u izbornu godinu, pokušavao sam prošle jeseni da okupim stranke na razgovor o važnim pitanjima za Vojvodinu, pa i o izbornim pravilima. I sad upravo oni koji nisu želeli da dođu na taj sastanak, tu mislim na DS, sada zagovaraju, ili će to tek učiniti, izmenu postojeće izborne odluke.

    Dakle, vi ne isključujete mogućnost da će biti inicirane izmena izbornog sistema?

    Ne isključujem tu mogućnost zato što smo u izbornoj godini i zato što to može da bude tema na kojoj će se pokazivati politički bicepsi. Ali mislim da u nekim momentima ti kvazistranački interesi moraju da budu potisnuti.

    Ako dobro razumem, vi ne biste podržali eventualnu inicijativu za izmenu izbornog sistema ?

    Ponoviću, mislim da u izbornoj godini nije korektno menjati izborna pravila, jer ako uvedete  taj princip, onda se može desiti da ta pravila budu promenjena na samo mesec dana pred zbora. Samo iz tog razloga, a ne zbog toga da li mi se sviđa postojeći izborni sistem ili ne, ja ne bih bio sklon da podržim takvu inicijativu.

    Kad smo kod te izborne odluke, lično smatram da je ona u priličnoj meri – više od čestih poslaničkih transfera s neobjašnjivim motivima – kompromitovala ovaj skupštinski saziv. Kako je uopšte bilo moguće da Skupština, bez ijednog glasa upozorenja na posledice, usvoji izbornu odluku koja onemogućava dopunske izbore po većinskom sistemu? Na kraju krajeva, Skupštini se upravo to nedavno dogodilo, kada je jedan večinski poslanik podneo ostavku. Zašto u međuvremenu niste ispravili taj propust? Zar dostojanstvo Skupštine i valjanost njenih odluka ne bi trebalo da budu važniji od eventualnih stranačkih kalkulacija o, recimo, terminu izbora?

    Ne bi se složio s vama u oceni, pošto je to samo jedan detalj u čitavoj priči. Ako se sećate, sednica na kojoj je usvojena nova izborna odluka bila je posvećena čarobnom događaju – da postoji alternativna većina sastavljena od predlagača odluke – LSV, SNS, SRS, DSS i SPS. I onda su isti ti u Skupštini Srbije počeli zagovarati sistem koji su nekoliko dana ranije uništili u Skupštini Vojvodine. Dakle, nije se tu radilo o usvajanju nove izborne odluke već o manifestovanju političke snage.

     

    IMG_6362

     

    Ali, to ne umanjuje činjenicu da je Skupština usvojila faličnu odluku?

    Ta njena formalno-pravna faličnost ogledala u nemogućnosti raspisivanja dopunskih izbora po većinskom sistemu, ali ta faličnost nakon godinu dana polako gubi negativnu posledicu budući da će se naredni izbori organizovati u potpunosti po proporcionalnom sistemu.

    Moram i naredno pitanje da započnem s „kako je uopšte moguće…?“. Dakle, kako je uopšte moguće da jedan skupštinski odbor, reč je o Odboru za administrativna i mandantna pitanja, jedini od svih 19 odbora, bezmalo tri godine radi u potpunoj tajnosti – da ne poziva novinare na sednice niti da o svom radu obaveštava javnost?

    Nisam siguran u to da je to karakteristično samo za ovaj mandat, mislim da tu postoji kontinuitet iz prethodnog saziva.

    Dobro, ali da li ste mogli da utičete na to da se taj kontinuitet prekine?

    Mogao sam da utičem kroz ukazivanje na to, ali svaki odbor samostalno donosi odluku o tome da li će sednice biti otvorena za javnost ili neće.

    Ali u tom odboru tvrde da takva odluka nikad nije doneta…

    Ponavljam, to nije pravilo koje je uvedeno u ovom sazivu.

     

     

     

    U drugom delu intervjua za Vojvođansku, koji će biti objavljen sutra, predsednik Skupštine Vojvodine govori o:

    • odnosima u vojvođanskoj vladajućoj koaliciji
    • o tome ko ga je prozvao „trojanskim konjem“ SNS
    • ukidanju „Elektrovojvodine“ i prebacivanju dispčerskog centra EPS u Novi Sad
    • stavovima SVM prema autonomiji Vojvodine
    • rezultatima koalicionog partnerstva sa SNS
    • ideji da se na granici Srbije i Mađarske podigne zid

     

    Fotografije: Szilárd Kovács

  • Većina odlučuje o izborima u decembru. Baš tako.

    Većina odlučuje o izborima u decembru. Baš tako.

    Nakon dve nedelja ničeg-osim-najave u medijima, „Večernje novosti“ su danas prve ponudile, istina tek delimično, objašnjenje o tome kako bi moglo da dođe do istovremenog raspisivanja lokalnih i pokrajinskih izbora za (20?) decembar.

    Štaviše, ovo je i prvi put da se (ne)svesno nagoveštava posezanje – konačno! – za propisanom procedurom za raspisivanje izbora za poslanike u Skupštini Vojvodine.

     

    U vrhu SNS, naime,  potpuno su uvereni da će se u narednim mesecima formirati nova vladajuća većina u skupštini (sic!) Vojvodine koja će sklopiti brz dogovor o datumu izbora.

     

    Istini za volju, za raspisivanje pokrajinskih izbora nije potreba većina koja bi vladala – dovoljna je tek ad hoc koalicija (bez DS, u svakom slučaju) s ambicijom da izazove prevremene izbore.

    Za izazivanje izbora takva koalicija imala bi po Statutu dva puta, a) praktičniji i b) bespotrebno komplikovaniji:

    a)  da trećina poslanika zatraži da im prevremeno prestane mandat i da u roku od 15 dana najmanje 61 poslanik glasa o samoraspuštanju Skupštine; u tom slučaju predsednik Skupštine bi bio dužan da u narednih 30 dana raspiše nove izbore  (čl. 40 Statuta APV i čl. 8 PSO o izboru poslanika u Skupštinu Vojvodine);

    b)  da smeni aktuelnog vojvođanskog premijera (potreban 61 glas) i da u narednih 60 dana ne dođe do izbora novog premijera; postoji mogućnost i da premijer sam ponudi ostavku i da takođe u narednih 60 dana ne bude izabran njegov naslednik; u oba slučaja, izbori se raspisuju u narednih 30 dana (čl. 50 Statuta i čl. 8 PSO o izboru poslanika u Skupštinu Vojvodine).

    Treća i poslednja varijanta je, naravno, da predsednik Skupštine, shodno članu 33 Statuta, u martu raspiše redovne izbore, koji bi bili održani najkasnije do 22. maja 2016. godine.

    Inače, raspuštanje i samoraspuštanje, kao i raspisivanje novih izbora, u isključivoj su nadležnosti AP Vojvodine – njene Skupštine i njenog predsednika.

    Što se tiče famoznog dogovora predsednika Skupštine Srbije i Skupštine Vojvodine, Maje Gojković i Ištvana Pastora o istovremenom održavanju pokrajinskih i lokalnih izbora, ničeg tu ne bi bilo neobičnog budući da takva praksa postoji neprekidno još od 1992. godine.

     

    Gojković i Pastor

    Logično je da će usklađivati datume: Ištvan Pastor i Maja Gojković (preuzeto sa blic.rs)

     

    U prilog tvrdnji da će izbora biti 20. decembra Novosti navode da se razmišlja o usvajanju novog zakona o lokalnoj samoupravi „kojim bi se praktično ’skratio mandat’ opštinskim vlastima i koji bi ih odveo na prevremene izbore, nekoliko meseci pre redovnog roka“.

    Lokalne izbore raspisuje predsednica Narodne skupštine a o prema važećem Zakonu o lokalnim izborima „izbori za odbornike moraju se sprovesti najkasnije 30 dana pre kraja mandata odbornika kojima ističe mandat“ (čl. 2). Isti zakon propisuje i da „od dana raspisivanja izbora do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 45, ni više od 60 dana“ (čl. 8).

    Za održavanje izbora u vanrednim terminima nisu, dakle, dovoljne puke najave – potrebna je ipak akcija. U slučaju pokrajinskih izbora, na okupljanju većine, na ovaj ili onaj način, željne samoraspuštanja. Ili, u slučaju lokalnih izbora, na eventualno usvajanju novog zakona, ako pravna gimnastika kojim slučajem zataji.

    A to da li su izbori redovni ili vanredni, e na njihov karaker ne upućuje nikakva „politička praksa“ već isključivo procedura po kojoj se izbori raspisuju. Političke prilike odvajkada samo utiču na to za kojom će procedurom biti posegnuto.

  • Izbacivanje SVM: četiri razloga za i protiv

    Izbacivanje SVM: četiri razloga za i protiv

    Nemojte od nas da tražite da tu odluku poštujemo jer smatramo da ona nije dobra. Ovaj moj stav će verovatno imati posledice.

    (Ištvan Pastor, predsednik Saveza vojvođanskih Mađara i predsednik Skupštine Vojvodine)

    U narednim danima razgovaraćemo o tome s koalicionim partnerima. U svakom slučaju, nismo ravnodušni prema odluci SVM.

    (Bojan Pajtić, predsednik Demokratske stranke i predsednik Pokrajinske vlade)

    Hoće li odluka SVM da ne podrži rekonstrukciju Pokrajinske vlade zaista imati posledice po tu stranku? Pastor ih ne isključuje, no istovremeno i ne najavljuje potez koji bi ih predupredio: izlazak iz koalicije. Pajtić, s druge strane, na konkretno novinarsko pitanje o posledicama po SVM, odgovara vrlo nekonkretno.

    Odluka SVM sve je juče izenadila, to se nije dalo sakriti. SVM, istina, ne samo da nije učestovao u pregovorima o rekonstrukciji, već se nisu ni ustručavali da iznesu blagi prezir prema tom procesu (Pastor: „Rekonstrukcija je šminkanje mrtvaca.“).

    Koliko je stav SVM sve iznenadio i izazvao pometnju, najbolje svedoče dva momenta: to što je kandidat za potpredsednika Vlade i pokrajinskog sekretara za poljoprivredu, Branislav Bogaroški bio prinuđen da na početku sednice povuče ranije datu ostavku na poslaničku funkciju; i to što je u ponedeljak ujutro poslanica PSS iz poslaničkog kluba SNS prešla među demokrate.

    Emocije su u ponedeljak poprilično bile uskovitlane nakon što je Pastor pola sata pre početka sednice obznanio stav svoj stranke (nakon toga su se, navodno, pojedini poslanici DS interesovali o proceduralnoj mogućnosti da se na dnevni red sednice hitno uvrsti – smena predsednika Skupštine.), i one jesu delom reflektirale u izjavama dvojice političara.

    Obojica su, kao iskusni političari, odavno svesni toga da je jutro pametnije od večeri. Ovog jutra, na stolu bi se, podastrano za ozbiljnu analizu, mogli naći sledeći razlozi pro et contra za „kažnjavanje“ SVM.

    Za: SVM nije podržao rekonstruisanu Vladu i program rada te Vlade!

    Protiv: Nije, ali i glasanje o budžetu je u izvesnom smislu takođe glasanje o poverenju Vladi . Podsećanja radi, SVM 2009. nije podržao ni državni ni pokrajinski budžet za narednu godinu i – ostali su u vladajućim koalicijama na oba nivoa. Istina, u znak „odmazde“ prerpeli su udar na lokalnom niovu (Subotica, Senta). DS je tada raspolagao komotnom većinom i bez SVM, pa ih opet nisu ekskomunicirali iz koalicije.

    Za: SVM je stao na stranu opozicije!

    Protiv: Pa i odluka o novim izbornim pravilima, iz juna ove godine, doneta je glasovima LSV i kompletne opozicije, uz protivljenje SVM i DS, dakle. Ok, neko će reći da izborna odluka i rekonstrukcija ne mogu da se porede, ali neke sličnosti se prosto nameću: LSV je glasao zajedno s opozicijom, a SVM juče kao što bi sama opozicija poželela. Ono što važi za jednog, moralo bi da važi i za ostale.

    pastor-i-pajtic_660x330Re/dekonstrukcija odnosa? (foto: rtv.rs)

    Za: SVM je prevario koalicione partnere!

    Protiv: U „danu posle“ svakako je izvodljivo da se Pastoru „učitavaju“ razni stavovi u izjavama, ali je fakat da on nijednog trenutka nije eksplicitno nagovestio uskraćivanje podrške. On, rekosmo, nije bio pristalica rekonstrukcije, ali je imao stav – radite šta hoćete, ali nas (resor, JP i nameštenja) ne dirajte. Takav stav je, na kraju krajeva, par dana uoči sednice ponovio i šef poslanika SVM Šandor Egereši.

    E sad, rekonstrukcija zaista nije dotakla resor jedinog člana SVM u Pokrajinskoj vladi, i ako bi se samo to gledalo – moglo bi se govoriti o prevari. Ovo, međutim, stoji samo pod uslovom da rekonstrukcija Vlade, a javnost o drugačijem još nije obaveštena, nije bila planirana i „po dubini“, odnosno da je njen kranji domet Pajtićev kabinet, a ne i neka druga nameštenja koja su u nadležnosti Vlade i Skupštine. Pada mi na pamet – javno preduzeće…

    Što se tiče motiva za „verolomstvom“, mnogi ga vide u koalicionom savezu SVM i SNS. Premijer Vučić je dan pre sednice boravio u Subotici a domaćin mu je bio upravo Pastor. Premijer nije samo bio prisutan na događaju od značaja za SVM i vojvođanke Mađare, već je i Vlada Srbije 30. oktobra donela odluku koja ispravlja nepravdu staru 69 godina prema ovdašnjim Mađarima..

    Opet, sam Pajtić je za skupštinskom govornicom rekao da se niko ne protivi koalicionoj saradnji SVM i SNS na republičkom nivou. Moguće je, ima i toga, da je sveopšte iznenađenje među poslanicima potezom SVM rezultat naivnog verovanja da je pitanje Vojvodine izuzeto iz odnosa SVM i SNS, odnosno da SVM nije dužan da SNS „vraća usluge“ za dosadašnje ustupke, nameštenje i pozicije u budžetu. Ali, ako je to tačno, to bi značilo da se u jučerašnju akciju, uprkos svemu, krenulo bez plana B, pod kodnim nazivom „Šta ako SVM uskrati podršku“. To bi, takođe, značilo da DS nije ništa naučio od 2001. i neslavnog pokušaja smene Nenada Čanka s mesta predsednika Skupštine.

    Ovo bi sve bilo daleko razumljivije kad ne bi postojalo raspostranjeno uverenje o tome da je inicijatorima rekonstrukcije zaista stalo do ostanka na vlasti. Jer, ako je to ulog, onda se ništa ne prepušta slučaju.

    Za: Vladajuća većina je izglasala rekonstrukciju i bez SVM, dakle, nisu neophodni!

    Protiv: Većina od 62 ili, u najboljem slučaju, 63 poslanika? Pa, zbog nepovoljne matematike u ponedeljak se nisu samo povlačile ostavke, već je jedan poslanik bio prisutan na sednici i pored smrtnog slučaja u porodici, a dvojica su došla iako su bolesni. Iznenadno pojavljivanje poslanice PSS u taboru DS i, tvrde poslanici, kvisko glas radikala Tintora…pa, mislim da to dovoljno ilustruje situaciju.

    Tehnički, ako ova koalicija planira da ostane na vlasti do 2016, 61 glas im je neophodan još nekoliko puta – prilikom glasanja za budžet za 2015. i 2016, i eventualno rebalansa budžeta. I taj broj će imati samo pod uslovom da na glasanju budu prisutni svi poslanici koalicije, uprkos lošem zdravstvenom stanju, recimo.

    Inače, apsolutna većina je potrebna i u slučaju razrešenje i izbora novog predsednika, odnosno razrešenja i izbora potpredsednika Skupštine.

    Politički, budu li se odluke nadalje donosile s manje glasova od apsolutne većine, opoziciji se daruje arsenal za napade na koaliciju koja „odavno nema poverenje među građanima, a sad ni među većinom poslanika“. Eventualno uvećavanje koalicije kroz paktiranje s poslanicima ili strankama izvan vladajuće koalicije, te bi napade dodatno osnažilo, ali bi i pozivanje na legitimitet s izbora 2012. učinio do kraja neubedljivim.

  • Poslanik na čelu novosadskog odbora DS. Opet.

    Poslanik na čelu novosadskog odbora DS. Opet.

    Poslanički mandat u Skupštini Vojvodine očito postaje ključni kriterijum pri izboru predsednika Gradskog odbora DS u Novom Sadu.

    Veljko Krstonošić, član poslaničkog kluba „Izbor za bolju Vojvodinu“ (DS)  u Skupštini Vojvodine (istovremeno i odbornik u Skupštini grada Novog Sada), juče je izabran za novog predsednika novosadskog odbora te stranke. Krstonošić (1977) je docent na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu a doktorsku titulu stekao je iz oblasti farmaceutskog inženjerstva.

    krstonossa_1610

    Novi predsednik (foto: Tanjug)

    On će za koji dan tu funkciju zvanično preuzeti od svog kolege iz skupštinskih skamija, Ilije Ćosića. Ćosić, legendarni bivši dekan FTN, došao je na čelo novosadskih demokrata juna prošle godine, ali je već u martu, zbog loših rezultata stranke na parlamentarnim izborima ove godine, zajedno sa kompletnim Predsedništvom Gradskog odbora ponudio ostavku. Iako je tada ta ostavka odbijena, novosadske demokrate su ipak zatražile izbor novog rukovodstva – upravo zbog loših izbornih rezultata.

    Možda je po novom Statutu APV Skupština nadređena Pokrajinskoj vladi, ali će Krstonošiću i drugim šefovima lokalnih odbora DS koji sede u Pokrajinskoj skupštini po stranačkoj liniji i dalje šefovati ljudi iz Pokrajinske vlade – pre svega Bojan Pajtić, predsednik Vlade ali i predsednik DS, te Miroslav Vasin, pokrajinski sekretar za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost polova ali i predsednik Pokrajinskog odbora DS.

    Uz jednog stranačkog lidera koji je i predsednik Skupštine (Ištvan Pastor), u skupštinskim klupama sede i trojica stranačkih potpredsednika – Branislav Bogaroški (LSV), Miroslav Španović (PUPS) i Milenko Jovanov (sećate se njegovih jezičkih patrola?), koji je na ovu funkciju izabran na nedavnoj Skupštini Demokratske stanke Srbije. Španović i Jovanov su uz to i čelnih ljudi vojvođanskih organizacija svojih stranaka.

  • Da li će biti raspisani (i) vanredni pokrajinski izbori?

    Da li će biti raspisani (i) vanredni pokrajinski izbori?

    U danu kada su najavljeni vanredni izbori za Skupštinu Srbije, predsednik Skupštine Vojvodine Ištvan Pastor je izjavio da “ne postoje formalno-pravni razlozi za raspisivanje vanrednih pokrajinskih izbora, pošto niti jedan uslov za njihovo raspisivanje nije ispunjen. “

    Ti formalno-pravni razlozi su definisani članom 43. Statuta AP Vojvodine.

    Predsednik Skupštine, na obrazloženi predlog Vlade AP Vojvodine, može da raspusti Skupštinu.

    U slučaju da ne raspusti Skupštinu na obrazloženi predlog Vlade AP Vojvodine, predsednik Skupštine je dužan da pribavi mišljenje Vlade Republike Srbije o neophodnosti odlaganja raspuštanja Skupštine, u roku od 10 dana od dana podnošenja predloga.

    Vlada AP Vojvodine ne može predložiti raspuštanje Skupštine ako je podnet predlog da joj se izglasa nepoverenje ili ako je postavila pitanje svoga poverenja.

    Skupština se raspušta ako u roku od 90 dana od dana konstituisanja ne izabere Vladu AP Vojvodine.

    Skupština ne može biti raspuštena za vreme ratnog ili vanrednog stanja.

    Skupština koja je raspuštena vrši samo tekuće ili neodložne poslove, određene zakonom i pokrajinskom skupštinskom odlukom.

    U slučaju proglašenja ratnog ili vanrednog stanja, ponovo se uspostavlja njena puna nadležnost koja traje do okončanja ratnog, odnosno vanrednog stanja.

    Image

    (rts.rs)

    Ustavni sud Srbije je na sednici održanoj 5. decembra 2013. stavove od 1 do 3 ovo člana proglasio neustavnim. Međutim, na istoj sednici Ustavni sud je doneo rešenje kojim je odložio objavljivanje odluke o utvrđenoj neustavnosti odredbi Statuta na rok  od šest meseci, kako bi u ovom roku Skupština AP Vojvodine i Narodna skupština usaglasile Statut s Ustavom.

    Na ovaj način obezbeđuje se nesmetano funkcionisanje AP Vojvodine, pošto do isteka roka na koji je odloženo objavljivanje Odluke Ustavnog  suda, Statut AP Vojvodine u celini ostaje na snazi i nastavlja da se primenjuje.

    Drugim rečima, ova sporna odluka Statuta ostaje do daljeg na snazi i ona može da posluži kao eventualni pravni osnov.

    Vlada Vojvodine, međutim, do sada nije pokazivala spremnost da demisionira. Ali, ako bi takvu nameru u narednim danim nekim čudom ipak iskazala, predsednik Skupštine Vojvodine bi imao vremena da vanredne pokrajinske izbore, druge u istoriji višestranačja u Vojvodini, raspiše za 16.mart.

    Takvu mogućnost, naime, nudi Poslovnik Skupštine Vojvodine.

    član 8. stav 3.

    Ako predsednik Skupštine raspusti Skupštinu na osnovu obrazloženog predloga Vlade Autonomne Pokrajine Vojvodine, raspisuje izbore najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja obrazloženog predloga Pokrajinske vlade.

    Kad bi ti, u tom slučaju, izbori morali da budu održani precizira član 9. stav 1 Poslovnika Skupstine AP Vojvodine.

    Od dana raspisivanja do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 30 dana ni više od 60 dana.

    Tehnički, dakle, za raspisivanje vanrednih izbora za poslanike u Skupštini AP Vojvodine još uvek ima vremena.

  • Kako do (vanrednih) pokrajinskih izbora?

    Kako do (vanrednih) pokrajinskih izbora?

    Predsednik Skupštine Vojvodine Ištvan Pastor izjavio je danas da ne vidi zbog čega bi do Nove godine, kako se spekuliše, trebalo da budu održani vanredni izbori za vojvođansku skupštinu.

    Što se tiče prevremenih izbora do kraja ove godine, ne vidim nijedan jedini momenat koji upućuje na to da o tome treba ozbiljno razmišljati, niti, iz današnje perspektive, vidim da je realno razmišljati o tome da će biti prevremenih izbora.

    Kada mu postavljaju pitanja o vanrednim izborima u Vojvodini, novinari u Pastoru ne vide toliko lidera stranke (SVM) koja participira u pokrajinskoj vlasti, koliko, čini se, prevashodno predsednika skupštine, i u tom smislu, čoveka odluke kada je reč o raspisivanju izbora.

    Recimo, u intervjuu Novostima Pastoru je upučeno sledeće pitanje:

    * Ipak, „ključ“ za raspisivanje izbora isključivo je u vašim rukama…

    – Ne bih rekao da je ključ u mojim rukama, on je, da tako kažem, u rukama događaja, ako hoćete i samog života. To praktično znači da ako se steknu zakonski uslovi za izbore, redovne ili vanredne, onda to više nije ključ, nego vruć krompir. U tom trenutku nema razmišljanja i kalkulisanja, izbori se moraju raspisati.

    Matematički i, khm, praktično moguće je, što ne znači i da je oportuno,  da Vojvodina dobije drugačiju vlast i bez izbora, ali upravo je tu opciju Pastor rezoluntno odbacio.

    Za promene u pokrajini neophodni su vanredni izbori, a za njih postoje dva osnovna zakonska preduslova – da predsednik Vlade Bojan Pajtić podnese ostavku ili da parlament zapadne u blokadu. Postoji i treći uslov, a to je moralni povod.

    Pastor je ovim potvrdio zapravo ono što je zapisano u propisima – da, ako zanemarimo „moralne razloge“, postoje strogo propisani uslovi pod kojim se raspisuju izbori za poslanike u Skupštini Vojvodine.

    Idemo redom, po članovima Statuta AP Vojvodine.

    član 39.

    Predsednik Skupštine predstavlja Skupštinu u zemlji i inostranstvu, predsedava i rukovodi sednicama Skupštine, raspisuje izbore za poslanike, potpisuje akte koje je donela Skupština i vrši druge poslove predviđene Statutom i poslovnikom Skupštine.

    član 43.

    Predsednik Skupštine, na obrazloženi predlog Vlade AP Vojvodine, može da raspusti Skupštinu.

    U slučaju da ne raspusti Skupštinu na obrazloženi predlog Vlade AP Vojvodine, predsednik Skupštine je dužan da pribavi mišljenje Vlade Republike Srbije o neophodnosti odlaganja raspuštanja Skupštine, u roku od 10 dana od dana podnošenja predloga.

    Image

    (vesti-online.com)

    Da li bi Skupština Vojvodine bila raspuštena ukoliko bi, kao što Pastor navodi, ostavku podneo predsednik Vlade Vojvodine? Automatski, ne.

    član 56.

    Pokrajinskoj vladi prestaje mandat danom konstatacije ostavke predsednika Pokrajinske vlade.

    Ako Skupština ne izabere novu Pokrajinsku vladu u roku od 30 dana od dana konstatacije ostavke predsednika Pokrajinske vlade, predsednik Skupštine dužan je da raspusti Skupštinu i raspiše izbore.

    Šta u slučaju blokade skupštine, odnosno nemogućnosti da to predstavničko telo donosi odluke? Učtivo je pretpostaviti da bi u tom slučaju – da, recimo, ne postoji većina za izglasavanje odluka – Vlada uputila obrazloženi zahtev za raspisivanje izbora. Ili bi, što je manje verovatno, predsednik Vlade podneo ostavku.

    Predsednika Vlade Vojvodine Bojana Pajtića brige o stabilnosti većine ne more, barem je tako nedavno izjavio Radioteleviziji Vojvodine.

    „Nemam nikakvih razloga da sumnjam podršku koalicionih partnera sa kojima sarađujemo 13 godina.

    Stvari isto stoje i kada su u pitanju „moralni razlozi“. Pastor u intervjuu Novostima objašnjava koji su to razlozi:

    Teoretska mogućnost postoji ukoliko se eventualno pokaže da je vrh vojvođanske vlasti umešan u neke nedolične, kriminalne radnje.

    Ako bi se čekalo okončanje sudskog postupka u kojem bi se takve sumnje pokazale/dokazale, na raspisivanje izbora bi se svi načekali.  Ako su pak u pitanju tek sumnje, naglašeno začinjene medijskim izveštajima, vanredne izbore bi, pod pritiskom, mogla da inicira opet Vlada Vojvodine – obrazloženim zahtevom, pre nego podnošenjem ostavke njenog predsednika.

    Za kraj, da li su izbori u Vojvodini mogući do kraja godine? Teoretski, jesu, ukoliko se u bliskoj budućnosti ispuni neki od gorenavedenih uslova.

    član 8. Pokrajinske skupštnske odluke o izboru poslanika u Skupštinu AP Vojvodine:

    Ako predsednik Skupštine raspusti Skupštinu na osnovu obrazloženog predloga Vlade Autonomne Pokrajine Vojvodine (u daljem tekstu: Pokrajinska vlada), raspisuje izbore najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja obrazloženog predloga Pokrajinske vlade.

    član 9. iste odluke:

    Od dana raspisivanja do dana održavanja izbora ne može proteći manje od 30 dana ni više od 60 dana.

    Predsednik skupštine, dakle, ima dovoljno vremena. Za sada, međutim, samo to.

  • FACTCHECK: Koliko je zaista prošlo?

    FACTCHECK: Koliko je zaista prošlo?

    Predsednik Skupštine AP Vojvodine Ištvan Pastor sumirao je juče pred medijima prvu godinu rada Sedmog saziva.

    Deo tog saopštenja, međutim, sadrži određene nejasnoće:

    Sa aspekta kvaliteta rada ne može se zaobići činjenica da je posle devet godina Skupština AP Vojvodine predložila prema Narodnoj skupštini Republike Srbije Predlog zakona o dopuni zakona o budžetskom sistemu, tri amandmana na Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2013, Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju i Predlog zakona o Razvojnom fondu AP Vojvodine (…)

    Ako se ovo eventualno odnosilo na period od poslednjeg zakonskog predloga upućenog iz Skupštine Vojvodine na usvajanje u Skupštinu Srbije –  prošlo jeste dosta, ali ne toliko. Elem, činjenice kažu da je pre prošlogodišnjih zakonskih incicijativa (ukupno tri), Skupština Vojvodine svoj poslednji zakonski predlog utvrdila još 2008. godine.

    Bio je to Predlog zakona o volontiranju, zaveden 17.3. 2008. u Skupštini Srbije pod brojem 11-493/08.

    U nastavku izveštaja kaže se da je Pastor istakao…

    …da je posle devet godina predsednik Skupštine AP Vojvodine imao mogućnost da obrazlaže ove predloge pred poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije (…)

    IŠTVAN PASTOR

    (tanjug.rs)

    Devet godina, pa opet devet godina?

    Pastor ovim referiše na činjenicu da je 22. novembra prošle godine pred poslanicima Narodne Skupštine obrazlagao Predlog zakona o dopuni Zakona o budžetskom sistemu, koji je prethodno utvrdila Skupština Vojvodine.

    Iz toga proizilazi da je tokom 2003. njegov prethodnik ima priliku da pred Narodnom Skupštinom obrazlaže zakonski predlog ili zakonske predloge koje je utvrdila Skupština Vojvodine.

    Prošlog novembra, na zajedničkom preseru sa Bojanom Pajtićem, Pastor je podsetio na to da se od 2003. godine nijedan predlog zakona iz Skupštine Vojvodine nije našao pred poslanicima Narodne skupštine, a da su od 2000. godine svega TRI predloga, i to sva tri za vreme Vlade Zorana Đinđića, zavredela da se o njima rapravlja u državnom parlamentu. (NOTE: u peridou 2000-2012.  Skupština Vojvodine utvrdila je i Skupštini Srbije na usvajanje uputila 41 zakonski predlog, od toga je jedan povučen iz procedure.)

    Prvi vojvođanski zakonski predlog o kojem je raspravljala Skupština Srbije nakon 2000. bio je Predlog zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti autonomne pokrajine, tzv. Omnibus zakon (usvojen je 4. februara 2002).

    Taj predlog obrazložio je na sednici 22. januara 2002. ondašnji predsednik Skupštine Nenad Čanak, kao ovlašteni predstavnik predlagača.

    Sve do rasprave o Predlogu zakona o dopuni Zakona o budžetskom sistemu, a po evidenciji Narodne Skupštine (iz aprila 2012.), ovo je bio JEDINI zakonski predlog Skupštine Vojvodine o kojem su raspravljali narodni poslanici, pa samim predstavnici Skupštine Vojvodine u međuvremenu nisu ni imali osnova da obrazlažu zakonske predloge iz pokrajinske skupštine.

    Takođe, uvidom u stenograme sa sednica u periodu od usvajanja Omnubusa pa do 18. marta 2003. (kada je izabrana Vlada Zorana Živkovića) može se utvrditi da Skupština Srbije nije raspravljala ni o jednom zakonskom predlogu poteklom iz Skupštine Vojvodine.

    Odakle onda još famozna dva zakonska predloga?

    Prema onom što se ranije pojavljivalo u medijima, nije isključeno da je Pastor mislio na Predlog zakona o odgovornosti za kršenje ljudskih prava (aka Zakon o lustraciji) i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji (oba iz 2003).

    Tačno je da je Skupština Vojvodine uvrdila zakonske predloge pod tim nazivima (tekst Zakona o lustraciji utvđen na sednici Skupštine Vojvodine 11. februara 2003, a dopune Zakona o privatizaciji 27. juna 2002.), ali oni zakoni koji su u usvojeni u Skupštini Srbije ipak su imali drugačije predlagače.

    U slučaju Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, predlagač je bila Vlada Srbije i to se može ustanoviti iz stenograma sednice održane 26. februara 2003.  (NOTE:  Sastavni deo tog zakona postala je odredba o tome da 50% prihoda od privatizacije ostvarene na teritoriji APV ide u budžet APV, što je inače i traženo vojvođanskim zakonskim predlogom.)

    Zakon o lustraciji, pak, predložila je grupa narodnih poslanika i njen predstavnik je obrazlagao zakonski predlog (koji je gotovo istovetan vojvođanskom predlogu)  na sednici 29. maja 2003. Taj zakon je usvojen 30. maja 2003, dakle u mandatu Živkovićeve vlade.